Fizičko uznemiravanje ostavlja ozbiljne, često vidljive posljedice, dok emocionalno zlostavljanje nanosi nevidljive ožiljke. I baš zato nije ga uvijek lako prepoznati - ono se može javiti u vezi braku, među vršnjacima, ali i obitelji.
Zlostavljač nastoji dobiti žrtvinu naklonost, a potom uspostaviti svoja pravila jer se radi o igri moći i kontrole. Manifestira se vrijeđanjem, psovanjem, omalovažavanjem, zastrašivanjem i laganjem. Emocionalno nasilje može, ali i ne mora biti popraćeno silinom udarca, ali je nedvojbeno da emocionalni zlostavljač uvjerava žrtvu da je ona nesposobna i bezvrijedna.
Ljudi odrasli u takvim disfunkcionalnim obiteljima teško se vežu za nekoga, a često su u neskladu sa svojim osjećajima. U ekstremnim slučajevima mogu takve nasilničke obrasce preslikati i na svoju djecu.
''Roditelji bi se trebali riješiti karakternih osobina za koje znamo da štete djetetu. Za to je potrebna ogromna hrabrost, ali je već velik korak kad vam dijete kaže da ga povređuje ono što radite. Na vama je da ga poslušate i popravite se. To je koncept 'puknuća i popravka''', objašnjava terapeut Ken Page za portal Mind Body Green.
Žrtva treba osvijestiti da su određeni obrasci ponašanja bili nasilnički, a potom o tome treba razgovarati s roditeljem koji je sklon emocionalnom zlostavljanju. Možda tog nije ni svjestan, a obiteljska terapija svakako je dobra stvar. Koliko god bilo teško, žrtva treba postaviti granice, zauzeti se za sebe, a po potrebi se i udaljiti od spornog člana obitelji.
Ali budući da emocionalno zlostavljanje u obitelji dolazi u različitim oblicima, donosimo njegove najčešće znakove.
Zanemarivanje
Prema terapeutu Kevinu Pageu, zanemarivanje ili nedovoljna briga za dijete jedan je od glavnih znakova emocionalnog zlostavljanja. Zbog zanemarivanja dijete osjeća da roditelju nije stalo do njega, bilo da zanemaruje njegove emocionalne potrebe (poput nježnosti ili ljubavi), fizičke potrebe (glad i žeđ) ili mu jednostavno nije stalo do djeteta.
Zanemarivanje predstavlja povredu djetetovih prava te ostavlja snažne posljedice. Znakovi koji upućuju na nedovoljnu roditeljsku brigu su stalan strah i tjeskoba, noćno mokrenje, prisilne radnje i misli, gubitak apetita, problemi s ponašanjem, ali i nesuradnja roditelja sa školom. Kako se roditelj dužan brinuti o zdravlju, higijeni, školskim i egzistencijalnim potrebama svog djeteta, potrebno je na vrijeme prepoznati, pokušati razgovarati i/ili prijaviti ovakvo ponašanje.
Stalno kritiziranje i okrivljavanje
Konstantno kritiziranje ili okrivljavanje može biti oblik emocionalnog zlostavljanja. Roditelji s takvim sklonostima zamjeraju djetetu svaku sitnicu i nikada ne preuzimaju odgovornost na sebe. Štoviše, roditelj glumi žrtvu i govori da je dijete krivo za sve. To je uznemiravanje. Također, ako roditelj jedan dan tolerira određeno ponašanje i potiče ga na njega, a drugi dan ga zbog istog kažnjava i vrijeđa, znak je da je ta odrasla osoba prešla granicu te da ugrožava djetetovu dobrobit. Nedosljednost u odgoju, kao i vrijeđanje i omalovažavanje iz hira ozbiljne su stvari.
Usporedbe s drugima
Kako 'xy' može biti tako dobar, a ti (i onda neka uvreda), i tako svaki dan. Jasan je to znak emocionalnog uznemiravanja. Takve rečenice djetetu sugeriraju da ga roditelj ne voli, ne poštuje i da očekuje neku potpuno drugačiju osobnost. Stalne usporedbe s braćom i sestrama ili prijateljima kod mališana stvaraju dojam da je dijete 'crna ovca' što mu dugoročno utječe na samopouzdanje i osjećaj vrijednosti. Zašto? Zato što su takve konstrukcije popraćene oštrim rječnikom. Teško je onda očekivati da će dijete koje je odrastalo u takvoj obitelji nju pozitivno percipirati.
Svakodnevne (prikrivene) uvrede
Umjesto da dijete sretno dolazi kući iz škole, mališan se boji što će mu reći otac/majka, kakvog će raspoloženja biti i hoće li planuti iz čista mira. Obitelj bi trebala biti mjesto prihvaćanja i podrške, a ne mjesto gdje dijete dolazi s grčem u želucu. Naravno da svi imamo lošije dane i da roditelj nekad zna burno reagirati, nije dobro kad roditelj sve svoje frustracije iskaljuje na djetetu i 'plane' zbog sitnice. Kontinuirane uvrede i omalovažavanja djetetove vrijednosti jest zlostavljanje.
Rečenice poput: "Nikada to nisam rekao/la - izmišljaš"
Manipulacija i zadržavanje kontrole nad djetetom često se postiže time da se dijete tijekom duže vremena uvjerava da je njegovo mišljenje pogrešno i da sigurno nije u pravu. ''Izmišljaš - to nikada nisam rekao/la'' koristi se kako bi roditelj bio u poziciji moći, a dijete žrtva. Potkopava se važnost djetetovih riječi što, posljedično, stvara osjećaj manje vrijednosti.
