Što je uopće samokontrola? "To je vještina koja se uči i vježba, isto kao što sportaši moraju vježbati da bi ojačali svoje mišiće tako moramo vježbati samokontrolu. Samokontrola nije nešto što će dijete razviti samo od sebe. Dijete ovu vještinu razvija promatrajući roditelje; kako se oni nose sa stresom, s ljutnjom, s neuspjehom i onda te roditeljske mehanizme usvaja. Naravno da roditelji djetetu mogu pomoći da razviju tu samokontrolu i rekla bih da je bitno planiranje", rekla nam je edukatorica Iva Brčić, praktičar terapijskih vještina i The Happiest Baby edukatorica, te objasnila kako roditelji djeci mogu pomoći da vježbaju samokontrolu.
"Jako je dobro da dijete ima nekakvu strukturu u danu jer onda zna što se od njega očekuje, što može očekivati od drugih, od situacije i kako prilagoditi svoje ponašanje. Planiranje djetetu pomaže da odgodi ugodu, na primjer dijete zna kada dođe iz škole treba napisati zadaću, odraditi obveze i onda poslije ima trening, vrijeme za igru ili što god želi. Tako možemo pomoći djeci", rekla je dalje te dodala kroz koje svakodnevne situacije dijete može jednostavno učiti.
Društvene igre, kupovina i kućanski poslovi su dobar način učenja
"Samokontrolu možemo jačati na različite načine, recimo kroz društvene igre. To je nešto fenomenalno jer kada igramo društvene igre onda se moramo jako kontrolirati. Na primjer kada igramo "Čovječe, ne ljuti se", imate zadnjeg čovječuljka pred ulaskom u kućicu i netko vas izbaci van iz igre. Dijete se u ovakvim situacijama mora naučiti kontrolirati, a ne bacati stvari, vikati i vrištati ili tući druge. Tako da je ovo jedan od zgodnih načina", kaže dalje.
U svakodnevnom životu samokontrolu je moguće vježbati u kupovini. Dati djetetu do znanja što ćete kupiti i ništa više, da nema slatkiša i slično. U ovakvim situacijama se dijete uči da ne može dobiti sve što poželi i da treba ipak pričekati. Samokontrola kod djece nije razvijena, taj centar u mozgu nije razvijen i moramo ga jačati. Kroz te male stvari i svakodnevne aktivnosti dajemo djetetu priliku da uči, vježba samokontrolu.
"No u jačanju samokontrole pomaže i stvaranje granica jer kada dijete nema granica onda ne zna što može, što ne može. Kada ima granice postoje određeni okviri i onda zna, ovo mogu ili ovo ne mogu, ali i koje posljedice proizlaze iz toga. Dijete će naravno prilagođavati svoja ponašanja i da su u skladu s granicama. Ovo možemo vidjeti kako funkcionira s različitim članovima obitelji - dijete se drugačije ponaša s mamom, tatom, djedom, bakom, ali i radi druge stvari. Ima drugačije reakcije, baš zato što točno zna kod koga nešto može i prilagođava se. Na neki način vježba tu svoju samokontrolu kako bi se prilagodio očekivanjima i pravila određene osobe. Također je vrlo važno postaviti jasna očekivanja, točno djetetu reći što se od njega može očekivati. Na primjer, da pospremi svoju sobu, da bude dobar prema drugima, ako je samo kod kuće onda da napravi zadaću, jede i onda da je slobodno za dalje. Tako da dijete zna da mora prvo riješiti obveze da bi radilo nešto drugo. To je opet odgoda ugode i dijete u tim slučajevima radi na samokontroli", kaže Brčičć i dodaje na kraju.
"Kućanski poslovi su super i jako pomažu jer djeca mogu jačati strpljivost, a ujedno i samokontrolu. Dijete shvaća da mora napraviti nešto što mu se ne sviđa, možda je dosadno i nije baš najzabavnije. No kada to odradi može raditi ono što ga veseli i što mu je ugodno. To je također jedan od načina kako se vježba samokontrola jer to je teško i djeci to nije jednostavno jer još mozak nije razvijen. Sjetite se, i nama odraslima je to jako teško. Zašto mi žene imamo pedeset pari cipela, ali želimo još jedan par i mislimo da nam baš treba! To se isto događa i kod djece, samo je njima još teže i roditelji ih stalno trebaju poticati da vježbaju."
