Roditelji se sa plakanjem suočavaju svakog dana, bilo da plaču oni sami, djeca ili njihovi prijatelji.
Svi znamo da kada stvari krenu loše, najbolje se isplakati i sve postaje bolje. Ili ne?
Općenarodna mudrost govori da je plakati zdravo jer ono doista pomaže da se osjećamo dobro, pomaže nam posložiti emocije u vrijeme stresa i napetosti. No ovo višestoljetno vjerovanje moglo bi pasti u vodu obzirom na novo istraživanje objavljeno u časopisu Current Directions in Psychological Science, u kojem stoji da plakanje ne mora značiti i emocionalnu katarzu. Zapravo, ono može djelovati potpuno suprotno, i ostaviti nas u osjećaju još veće zbunjenosti.
Teorija je sljedeća:
Kada plačemo, ljudi oko nas obično reagiraju sa suosjećanjem i podrškom. Upravo se zbog takvog odgovora od strane najmilijih osjećamo bolje, a ne zbog toga što smo se isplakali, kažu znanstvenici. Kada su se ljudi koji su bili podvrgnuti istraživanju trebali prisjetiti zadnjeg plakanja i osjećaja nakon što su se isplakali, ispalo je da postoji čvrsta veza između reakcije ljudi oko njih i onoga kako su se osjećali nakon plakanja. Oko 70% ispitanika opisala je reakciju ljudi oko sebe kao pozitivnu i punu podrške, i taj je isti postotak ljudi izjavio da su se nakon plakanja osjećali dobro. Ostalih 30%, koji su izjavili da su ljudi oko njih reagirali nervozno ili čak ljutito, nisu svoje plakanje ocijenili korisnim.
Profesor psihologije na sveučilištu Stanford objasnio je da "su gotovo sve emocije u određenoj mjeri usmjerene prema drugima, pa je i njihova reakcija vrlo važna". Čini se da upravo ta reakcija, više od bilo koje psihološke promjene kod osobe koja plače, navodi na pogrešno mišljenje da se od plakanja osjećamo bolje.
Djeca su tipičan primjer i dokaz ove teorije. Umirujuća utjeha, topla riječ i zaštita mogu maknuti suze sa svakog malog lica. Čini se da neke potrebe ostaju zauvijek, bez obzira koliko godina imamo.