Nema onog tko ne pamti svog omiljenog medvjedića, autić ili lutku iz djetinjstva. Povezanost s najdražom igračkom toliko je jaka da je dijete prihvaća kao ravnopravnog člana obitelji, a postave li se i roditelji na taj način, djetetova omiljena igračka može im biti od velike pomoći pri odgoju.
Iako je okruženo raznim igračkama, dijete će se uvijek više vezati za jednu određenu igračkicu i to najčešće plišanu. Allan Gancher, teoretičar igre, navodi kako su djeca posebno privržena plišancima jer im oni predstavljaju stvaran lik s kojim se mogu poistovjetiti i uz pomoć kojega mogu dokučiti kompleksnost vlastitih emocija.
Bilo da je riječ o medvjedićima, zečevima, žapcima pa čak i dekicama, plišanci roditeljima mogu olakšati niz kompliciranih situacija.
Olakšavaju odvajanje
Mala djeca teško se nose s razdvajanjem od roditelja, a ni roditeljima nije milo ostaviti ih makar na kratko i u sigurnom društvu. Uz prisustvo omiljenog plišanca, taj se strah smanjuje. Randye Huron, direktor Instituta za dječji razvoj Hackensack Sveučilišta predlaže svakodnevno poticanje djeteta na 15 minuta intezivne igre s omiljenom igračkom. Ta praksa poboljšat će djetetovo samopouzdanje, a dodirivanje mekane igračke smanjit će stres i regulirati djetetov krvni tlak. Najvaća je prednost postizanje unutarnjeg mira, osjećaj sigurnosti i ugode koji se prenosi i na roditelja.
Učenje novih vještina
Plišanci mogu uvelike pomoći roditeljima kada dijete odbija izvršiti neku svoju obvezu ili ima teškoće s učenjem novih vještina. Ukoliko dijete odbija prati zubiće prije spavanja, nagovorite ga da opere zubiće svom plišancu i da mu lijepo objasni zašto je važno održavati zube čistima. Ako dijete ne zna što bi mu reklo, preuzmite inicijativu i porazgovarajte s medvjedićem. Ako je dijete bolesno i odbija piti lijek ili mora ostati u bolnici, plišanca svakako ponesite sa sobom i djetetu dajte ulogu liječnika ili roditelja koji skrbi o bolesnom medvjediću ili zečiću. Mala djeca vole igranje uloga posebno kada imaju priliku imitirati svoje roditelje i starije osobe koje poznaju. Upravo je igranje uloga ključno za razumijevanje svijeta u kojemu žive.
Shvaćanje i izražavanje emocija
Djeca, posebno mala, često se i lagano isfrustriraju zato što još uvijek ne shvaćaju intenzitet vlastitih emocija. Kroz igranje uloga s omiljenim plišancem, djeca uče kontrolirati svoje emocije te ih iskomunicirati s drugima. Ako dijete plače pri svakom odlasku u vrtić, a njegova omiljena igračka je svakog dana uz njega, porazgovarajte s igračkom. Upitajte plišanca zašto se boji vrtića i što mu to tamo toliko smeta te što bi ga učinilo sretnijim. Na taj ćete način potaknuti dijete da odgovori umjesto plišanca i saznati što mu je na umu te kako mu pomoći.
Socijalizacija
Omiljeni plišanci djeci pružaju mogućnost vježbanja svojih socijalnih vještina. Poslužite se igračkicom kako bi djetetu objasnili važnost dijeljenja. Ukoliko ste na rođendanu i dijete traži kolač ili tortu, potaknite ga da dio podijeli sa svojom igračkom kako ona ne bi bila žalosna. Objasnite mu da nije u redu da netko dobije slasticu, a netko ne.
Pokušajte omiljenog plišanca uključiti u svakodnevne obiteljske aktivnosti kao što su objedovanje, kupanje, izlasci i izleti. Neka dijete osjeti kako je njegov mekani prijatelj ravnopravan član obitelji jer će na taj način slušati njegove "savjete i molbe" kao što sluša vaše.
Ne opirite se ako vaše dijete i u starijoj dobi rado dijeli svoj život s omiljenom igračkom. Ne uskraćujte mu to prijateljstvo vadeći se na dob i neozbiljnost, jer igra je jedna od najboljih psihoterapija koju biste si i sami katkad trebali priuštiti.