Posljednjih je godina provedeno mnogo znanstvenih istraživanja o načinima na koje su djeca izložena medijima, kao i njihovim navikama u praćenju medijskog sadržaja. Svako od njih pokazalo je kako mediji danas postaju jedno od ključnih sredstava socijalizacije, te utječu na ponašanja, stavove i svjetonazore. Samim time, javlja se potreba edukacije najmlađih o shvaćanju medijskog sadržaja, te potreba roditelja da im ukažu na moguće opasnosti ali i nauče osnovama onoga što se stručno naziva medijska pismenost.
Negativni utjecaji medijskog sadržaja
Medijski sadržaji, prema dosad provedenim istraživanjima, mogu imati svoje pozitivne, ali i negativne strane koje se sve češće ističu. Njemu su izložena gotovo sva djeca, a istraživanja su pokazala kako više od polovice djece u dobi do 17 godina provode dnevno 1 – 3 sata uz televizijski program. Televizijski sadržaji namijenjeni isključivo djeci uglavnom imaju pozitivne učinke u smislu promicanja različitosti i tolerancije, te učenja ponašanja u mnogim situacijama. Ono što stručnjake zabrinjava su sadržaji „za odrasle“ koji su danas dostupniji mališanima više nego ikada. Televizija, radio, kino, internet, mobilna tehnologija – sve to danas je dio života svakog djeteta i zaista je težak zadatak kontrolirati sadržaje koje dijete ovim putem prima. Upravo je zato od velike važnosti edukacija, odnosno naučiti dijete kako sadržaj koji mu je ponuđen koristi na što bolji način, na način koji ne predstavlja potencijalu opasnost za njegov normalan rast i razvoj. Dio edukacije provodi se u sklopu obrazovnog sustava, no on nije ni približno dovoljan, te je mnogo važnije osvijestiti roditelje o problemu „konzumacije“ medijskog sadržaja kako bi o ovoj temi s djecom mogli razgovarati od malih nogu.
Način utjecaja u različitoj životnoj dobi i roditeljska uloga
Kada se govori o utjecaju medija, također je važno voditi računa o djetetovoj dobi. Medijski sadržaji neće imati jednak učinak kod djeteta vrtićke i školske dobi. Pristup učenju o opasnostima sadržaja također je znatno drugačiji u ova dva slučaja.
Rana dob odnosi se na djecu do šeste godine života. Ove su godine jedne od kritičnih u razvoju čovjeka i medijski utjecaj, ako nije kontroliran od strane roditelja, može imati negativne posljedice. U ovom se slučaju također razilaze mišljenja o tome trebaju li tako mala djeca uopće biti izložena nekom obliku medijskog sadržaja, no činjenica je da je to u današnjim vremenima gotovo neizbježno. Mala djeca u slučaju pretjerane izloženosti često znaju prestati razlikovati maštu od stvarnosti, a tu su najvažniji roditelj koji bi ih trebali usmjeriti. Stručnjaci kažu kako je prilikom razgovora o onome što su vidjeli na televiziji ili susreli na internetu, s djecom najvažnije koristiti jednostavan jezik i biti pun razumijevanja. Dobro je i koristiti svakodnevna iskustva – priče o drugoj djeci i obiteljima, ali i razviti interakciju koja će rezultirati djetetovim potpitanjima i zanimanjem za temu. U konačnici, cilj ovakvih razgovora trebao bi biti razvijanje kritičkog načina mišljenja kod djece u što ranijoj dobi, kako bi lakše mogla „filtrirati“ sadržaj koji svakodnevno susreću u medijima, a samim time i ograničili njegov utjecaj na psihički i fizički razvoj.
Srednja dob obuhvaća djecu od sedme do desete godine života. Ovo razdoblje karakterizira sve veća neovisnost u istraživanju svijeta oko sebe. I dok bi roditelji svakako trebali poštivati tu neovisnost i samostalnost, kad je o izloženosti medijima riječ, neka bi pravila ipak trebala postojati. Djeca u ovom razdoblju mogu jasno razlikovati maštu od stvarnosti, ali su podložnija učenju ponašanja iz primjera u svojoj okolini. To bi jednostavno značilo, kako mediji imaju veliku moć oblikovanja dječjeg ponašanja – kako u obitelji, tako i u krugu vršnjaka. Roditelji u ovom razdoblju također mogu pokrenuti razgovore s djecom koji se tiču onoga s čime su se susreli u medijima. Sada je, uz razvoj kritičkog promišljanja o problemu, važno potaknuti dijete da pokuša samostalno riješiti određeni problem tako da ne povrijedi nikoga iz svoje okoline. Kroz razgovor bi trebalo ukazati i na različitosti koje postoje u društvu, te pokušati razviti empatiju i postaviti etička mjerila kako kasnije ne bi došlo do netolerancije i stavova koje je ponekad iznimno teško promijeniti. Jednostavno, djetetu treba ukazati da postoji više načina rješavanja određenog problema od onoga što je vidio, primjerice, na filmu ili u seriji s kojom se susreo.
Pod ranom mladenačkom dobi podrazumijeva se razdoblje između jedanaeste i četrnaeste godine života. U ovom periodu, većini djece je zajedničko to da se što bolje žele uklopiti u društvo svojih vršnjaka, što ne rijetko sa sobom nosi i mnoge negativne poteze čiji izvor stručnjaci dijelom vide i u medijskom sadržaju. Dijete se u ovom razdoblju mora nositi s mnogim tjelesnim, emocionalnim i društvenim promjenama, te ne čudi kako je podložnije različitim utjecajima. Mladi se sada počinju sve više odvajati od roditelja te se oslanjaju na pomoć svojih vršnjaka, ali i – medija. Iako im je sposobnost apstraktnog i logičkog razmišljanja u potpunosti razvijena, sve se više brinu o uklapanju u društvo što može za posljedicu imati eksperimentiranje s novim vrstama ponašanja (iako su svjesni toga da ono nije poželjno). U razgovoru s djecom ove dobi, roditelji bi trebali pokazati poštovanje prema njima i želju da saslušaju njihova mišljenja (za razliku od prijetnji i zabrana koje su mnogo češće).
Stručna pomoć u kritičkom promišljanju medijskog sadržaja
Iako je kućni odgoj i mogućnost razgovora s roditeljima uvijek najvažnija stavka, ponekad je i roditeljima u tom procesu potrebna pomoć. Iako se u Hrvatskoj moglo naići na mnoga istraživanja i savjete koji se tiču medijske pismenosti, sada je svim roditeljima to dostupno na jednom mjestu. Agencija za elektroničke medije i UNICEF, u suradnji s partnerima, predstavili su internetski portal medijskapismenost.hr. Zamišljen je kao mjesto na kojem će roditelji, ali i učitelji moći pronaći odgovore i savjete vezane za medijsku pismenost te osnažiti svoje znanje o funkcioniranju medija. Portal pruža informacije o utjecaju različitih vrsta medija na djecu, te obrađuje važne teme poput sigurnosti na internetu te nasilju u medijima. Roditelji će se tamo također moći obratiti stručnjaku za savjet, a upravo to bi uvelike trebalo olakšati komunikaciju s djetetom.