Da, klinci često imaju talent da se dovedu u gotovo nemoguće situacije, od kojima će se i najopuštenijim roditeljima "dići kosa na glavi". Mnogi vlasnici pasa će pažnju prvenstveno obratiti na to da ga ne ostavljaju dulje samog s djetetom, budući da nikada ne mogu biti sigurni kako će životinja reagirati. S druge strane, mnogo truda ulažu u to da dijete nauče kako se pravilno odnositi prema ljubimcu i koji bi mu pokreti prilikom maženja ili šetnje mogli zasmetati. Stoga će neke druge situacije rijetko kome proći kroz glavu, kao što je primjerice ona – što ako moje dijete pojede hranu za pse?
Zdjelica za hranu kao skrivena opasnost
Upravo će zdjelica iz koje vaš ljubimac jede često biti na dnu liste „opasnih“ predmeta i kutova u domu. I doista, zašto bi uopće vaš mališan posegnuo za jednim od onih jednoličnih krekera koji vjerojatno nemaju baš primamljiv miris i okus? No, ovakve su situacije i češće nego što to većina roditelja misli. Dijete jednostavno vidi svog životinjskog prijatelja kako je „navalio“ na svoju hranu, te zaključuje kako je vjerojatno ukusno, i sljedećom prilikom odluči se i samo uvjeriti u to.
Osim toga što predstavlja higijenski rizik u svakom smislu, životinjska hrana u ljudskom organizmu može imati i teže posljedice.
Rizik od gušenja i salmonela
Prva (i dosta očita) opasnost leži u mogućnosti gušenja, pogotovo kod male djece. Suha hrana za pse predstavlja gotovo jednaku opasnost kao i sitni dijelovi igračke koji djetetu mogu blokirati dišne puteve.
S druge strane, postoji opasnost koje na prvu nismo niti svjesni, budući da je golim okom nevidljiva. Riječ je o virusu salmonele, koji u životinjskoj hrani može biti prisutan budući da se ista ne obrađuje termički kao i ljudska. Simptomi koji ukazuju na ovu neugodnu bolest su povraćanje, proljev, povišena temperatura te bol u mišićima. To također ne znači kako će dijete „pokupiti“ salmonelu isključivo kad pojede hranu za pse. Ponekad je dovoljno i da ručicama dira mjesto na kojem pas jede, te poslije stavi rukice u usta (iako su takvi slučajevi zaista rijetki).
Najbolje bi bilo da se vaš mališan u opće ne približava prostoru u kojem ljubimac jede. Zdjelica može biti u hodniku čija će vrata biti zatvorena, a ako živite u kući, idealno bi bilo pseću zdjelicu držati izvan nje, primjerice na terasi. Pas će se s vremenom jednostavno naviknuti na novo mjesto za objed, a djetetov pristup njemu biti će ograničen.
Reakcija psa
Iako je pas najbolji čovjekov prijatelj, nikada nije moguće sa sigurnošću predvidjeti kako će životinja reagirati u pojedinim situacijama. Upravo zato djetetovo "prebiranje" po svojoj zdjelici s hranom može shvatiti i kao prijetnju, iako se radi o nekome na koga je naviknuo. Upravo je to i više nego dovoljan razlog za ograničavanje djetetovog pristupa njegovom kutku.
Ponašanje koje ne prestaje
Vaš mališan je probao hranu za pse, i to bi se moglo pripisati jednostavnom istraživanju svijeta koji ga okružuje. Međutim, ponekad ne stane jednostavno na tome. Već nakon nekoliko dana ponovno ste primijetili kako dijete grabi hranu iz pseće zdjelice i nonšalantno stavlja u usta? Nakon što ste ga natjerali da sadržaj jednostavno ispljune, ne preostaje vam ništa drugo nego – pronaći mu novu zanimaciju.
Rijetko koji klinac će životinjsku hranu jesti zato što mu je ukusna, te je uglavnom riječ o tome da na neki način uživaju u nečemu što su roditelji zabranili. Stoga je najbolje „po hitnom postupku“ maknuti zdjelicu iz djetetova vidokruga, budući da malim klincima nije moguće racionalno objasniti zašto je to loše i ne bi se smjelo raditi.
Ostale opasnosti
Što se ostalih opasnosti tiče, one zapravo i nisu česte. Salmonela je zapravo veoma rijetka, budući da su proizvođači životinjske hrane sve više „pritisnuti“ zakonom za redovitim kontrolama u procesu proizvodnje. Moguće je da će vaš mališan nakon konzumiranja hrane za pse osjetiti bol u želucu, no uglavnom će na tome i stati.
Većina sastojaka ovakve vrste hrane su meso, povrće, i žitarice u obliku koji ne predstavlja problem za djetetov probavni sustav.
U slučaju da niste u mogućnosti osigurati zasebnu prostoriju u kojoj ćete hraniti vašeg ljubimca, za vrijeme njegovih obroka neka mališan bude zaokupljen nekom drugom aktivnosti. Bilo bi dobro i tijekom dana spremiti zdjelicu „na sigurno“, te ljubimcu davati hranu samo kad je vrijeme za obrok. Stoga je vrijeme da napustite praksu da u zdjelici uvijek ima barem „suhe hrane“.
U svakom slučaju, razloga za paniku ne bi trebalo biti. Mogućnost trovanja je minimalna, a s druge strane nije riječ o ponašanju koje bi moglo prerasti u naviku u budućnosti.