Moderno roditeljstvo s kraja 20. stoljeća pomaknulo je određene granice. Roditelji su manje bili autoriteti, a sve su više postajali prijatelji svojoj djeci. No, nakon nekoliko desetljeća takvog odgoja postavlja se pitanje kako je to utjecalo na generacije djece. Često je granica između roditelja i djece postajala sve nejasnija, a pravila koja su se poštovala u neka stara vremena više nisu postojala. U tom moru informacija, roditelji su često zbunjeni, a opet svatko mora odlučiti što je najbolje za njegovu obitelj. Ipak zanimljivo je vidjeti što stručnjaci kažu o ovoj temi.
"Većina stručnjaka slaže se da iako roditelji mogu i trebaju biti prijateljski nastrojeni prema svojoj djeci i s njima se zabavljati, na kraju dana ipak trebaju prihvatiti ulogu roditelja, a ne prijatelja", piše Sherri Gordon, autorica knjiga za djecu i aktivistica za prevenciju zlostavljanja. "Djeca trebaju granice, pravila i smjernice. Najbolji prijatelj im neće reći kada bi trebali otići u krevet, osigurati im cijepljenje ili ih savjetovati o hrani i sigurnom seksu - to su uloge roditelja i u toj ulozi trebaš biti", dodaje dalje i u nastavku objašnjava što je još važno.
Rizici u prijateljskom odnosu
Mnogi roditelji misle da će, ako su prijatelji s djetetom, roditeljstvo biti lakše - da će njihovo dijete raditi ono što žele jer su prijatelji. Ali u stvarnosti je pokušaj da budeš prijatelj vrlo zbunjujuće za dijete. Zbog granica i pravila djeca se osjećaju sigurno, ali ako pokušavaš djetetu biti prijatelj, vjerojatno mu ne postavljaš puno pravila ili smjernica, a to može stvoriti probleme.
Gubitak autoriteta
Štoviše, kada roditelji izgube autoritet jer su sada na istoj razini kao i njihovo dijete, djeca mogu postati uznemirena. Oni trebaju znati da ih voliš, imaš kontrolu i da ćeš ih zaštititi. Pokušavajući stvoriti prijateljstvo mičeš sliku o sebi kao zaštitniku i uklanjaš jednu od najvažnijih sigurnosti u njihovom životu.
Osim toga, bez autoriteta, mudrosti i iskustva koji dolaze s roditeljem onemogućavaš svojoj djeci odgoj u kojem se mogu naučiti kako se nositi s frustracijama i razočaranjem.
Zapravo, istraživanja pokazuju da nedostatak strukture može oslabiti odnos roditelja i djeteta, kao i napraviti suprotan efekt jer će se djeca čak osjećati kao da ih se više kontrolira. Umjesto toga, djeca trebaju roditelje koji se s njima igraju u parku, govore "ne" i nude savjete. Da, tvoje će se dijete naljutiti ili uznemiriti i možda reći da si najgori roditelj ikad, ali na kraju radiš ono što je najbolje za njega i postavljaš granice tamo gdje trebaju postojati.
Također ovakav odnos kod djeteta može stvoriti određeni pritisak za koji nije dovoljno zrelo. Jedno istraživanje pokazalo da kada su razvedene mame podijelile privatne informacije sa svojim kćerima o financijama ili izrazile negativne misli o bivšem supružniku, to nije dovelo do zbližavanja. Umjesto toga, to je kod djece izazvalo zabrinutost i negativnost, objašnjava dalje Gordon za VeryWell Family.
Kako pronaći ravnotežu?
Nijedan se roditelj ne želi osjećati kao diktator. Roditelji vole svoju djecu i uživaju u vremenu koje provede s njima, ali to ne znači da trebaju odustati od toga da budu roditelji. Postoje načini da s djecom doživiš prijateljska iskustva, a da pritom ne žrtvuješ svoju ulogu roditelja. Stručnjaci su otkrili da su djeca angažiranija u školi ako imaju tople i empatične roditelje koji ih podržavaju. Također je manja vjerojatnost da će se potući ili ukrasti stvari.
Pa kako pronaći ravnotežu između roditeljstva i prijateljstva? Kada je dijete mlađe, uglavnom će roditelj donositi sve odluke. No, kako postaju stariji i počinju razvijati određenu samostalnost, možeš više početi funkcionirati kao mentor ili trener i dopustiti im određenu slobodu u donošenju odluka.
Naravno, dob u kojoj se roditelj počinje povlačiti ovisit će u velikoj mjeri o djetetovoj zrelosti i odgovornosti. To također ne znači da još uvijek nećeš morati upotrebljavati određene mjere discipline ili postavljati granice svojoj djeci. Također možeš tražiti prilike za zajedničko druženje i bavljenje stvarima u kojima zajedno uživate. Ali budi oprezna i ne traži da tvoje dijete ispunjava tvoju potrebu za prijateljstvom. Trebaš njegovati vlastita prijateljstva, kao i odnos s partnerom.
Individualnost je važna
Kako djeca odrastaju tako formiraju svoju osobnost. Tijekom ovog procesa djeca se počinju odvajati od roditelja i razvijaju zaseban identitet. Ovo je posebno važno za tinejdžere i mlade odrasle osobe. Na primjer, djeca će se u ovoj dobi poželjeti odvojiti od roditelja i žudjeti za većom privatnošću.
Kada djeca započnu ovaj postupak razdvajanja, to može stvoriti sukob i previranja u njihovim odnosima s drugima, posebno s roditeljima. No, ovi sukobi su normalni. Sve dok se dijete ne izlaže nepotrebnom riziku i ne sudjeluje u štetnom ponašanju, trebala bi mu dopustiti da se odvoji od tebe.
Naravno, ovaj postupak odvajanja može biti stresan, ali odupri se porivu da pokušaš spriječiti da se to dogodi. Ovo nije vrijeme da prestaneš biti roditelj i postaneš prijatelj s djetetom. Dakle, budi sigurna da podržavaš djetetovu potrebu za odvojenošću i nastavi ga voditi.
I nemoj zaboraviti, tvoje dijete će imati mnogo prijatelja koji ulaze i izlaze iz njegovog života, ali samo ti ćeš mu biti roditelj. Imat ćeš puno veći utjecaj na život svog djeteta kao roditelj nego kao prijatelj.