U izvještaju stoji da kratkovidna djeca u prosjeku provode 3,7 ili manje sati tjedno u igri i aktivnostima na otvorenom, u odnosu na klince koji imaju normalan vid ili su dalekovidni.
Kratkovidnost ili miopija, pojavljuje se kao obiteljsko oboljenje, ali je vezano i za niz drugih faktora kao što su: količina vremena provedena u fokusiranju bliskih predmeta (npr. kod čitanja) i razina fizičke aktivnosti.
Za zaštitu vida dovoljno bi bilo povećati broj sati provedenih na otvorenom kod djece, tvrde znanstvenici s ovog prestižnog sveučilišta. Izloženost prirodnom svjetlu i vrijeme provedeno u gledanju udaljenih predmeta, ključni su za zdravlje oka.
Pozitivan efekt boravka na otvorenom pojavljuje se neovisno od količine vremena koju djeca provedu u čitanju ili igranju računalnih igrica.
Zanimljivo je da u nekim područjima istočne Azije, čak 80% stanovništva pati od kratkovidnosti. Stoga su znanstvenici proučavali stanje vida kod malenih Kineza koji žive u različitim dijelovima svijeta i u različitim kulturama. Otkrili su da maleni Kinezi koji žive u Australiji imaju znatno bolji vid od njihovih sunarodnjaka i vršnjaka u Kini ili Singapuru.
Istovremeno, Kinezi koji žive u Australiji provode mnogo više vremena na otvorenom.
Ovo najnovije istraživanje je zapravo revizija studije dvaju znanstvenika, dr. Justina Sherwina i Anthonyja Khawaja na čak 10.400 djece. Oni smatraju da boravak na otvorenom ima neke veze s većom izloženosšću djece ultraljubičastim zrakama.
Miopiju uzrokuje izduženost oka, a neka laboratorijska istraživanja već su dokazala da upravo UV zrake, odnosno kemikalije koje su bile izložene UV zrakama, mogu kontrolirati dužinu oka. Ukratko, mogući uzrok izduživanja oka je nedovoljna izloženost sunčevim zrakama.
Osim toga, djeca su na otvorenom prisiljena gledati u udaljene predmete i na taj način "vježbati" oči, a pomaže i pojačana sveukupna fizička aktivnost u igri na otvorenom.
Treba napomenuti da liječnici još uvijek ne znaju što točno uzrokuje pojavu kratkovidnosti kod ljudi. Ono što su neka mjerenja pokazala je da kratkovidni ljudi više čitaju i postužu bolje akademske rezultate, što ide u prilog teoriji da su više izloženi intenzivnom gledanju u bliže predmete, dok pomalo zanemaruju boravak u prirodi i fokusiranje udaljenih predmeta i oblika.