Također, mališani vrlo dobro znaju ako su bolesni da ostaju kod kuće, pa "bolovi u trbuhu" uvijek dobro posluže kao izgovor za izbjegavanje njima mrskih obaveza. Stoga, roditelji često ostaju zbunjeni i u nedoumici da li je njihovo dijete zaista bolesno ili bol u trbuhu koriste samo kao izgovor? Koliko bol u trbuhu može biti ozbiljna za zdravlje djeteta?
Kronična bol u trbuhu za vrijeme djetinjstva i adolesencije je često stanje i dio je šire grupe funkcionalnih gastrointestilnih poremećaja odnosno poremećaja u radu probavnog sustava, a može obuhvaćati bolesti usta, jednjaka, želuca, gušterače, žuči, jetre i crijeva. Izraz "recidivirajući bolovi u trbuhu" kod djece opisuje sindrom koji se javlja najčešće u djetinjstvu kada se u razdoblju unutar tri mjeseca pojave tri epizode, odnosno tri napadaja jakih bolova u trbuhu, a da djeca pritom nisu u stanju obavljati svakodnevne aktivnosti. Bolovi mogu izgledati zabrinjavajuće za roditelje i djetetovu okolinu, no najčešće je riječ o benignom stanju koje obuhvaća 10-15 % osnovnoškolske djece i 20 % srednjoškolaca. Većina njih trpi bolove jednom tjedno do jednom dnevno, no samo polovina njih zatraži medicinsku pomoć.
Dijagnoza "recidivirajućih bolova u trbuhu" odnosno "kroničnih recidivirajućih bolova u trbuhu" je klinička. Dobra vijest je da je tu riječ samo o poremećaju u radu probavnog sustava, ali ne i o bolesti. Djeca koja imaju simptome ovog poremćaja obično su nervozna, ali i perfekcionisti i često žele ostvariti ciljeve koji su možda van njihovih trenutačnih mogućnosti.
Djeca koja boluju od ovog poremećja relativno često izostaju iz škole. Uz roditelje i nastavnici kao i liječnici su dobro upoznati s njihovim stanjem. Brzi rast simptoma najčešće se dogodi nakon 8. godine i češći je kod djevojčica.
U ovom poremećaju najčešću ulogu igraju psihološki faktori. Stresni događaji poput smrti ili bolesti bliskog člana obitelji, rastave roditelja i problemi u školi često utječu na probavnu funkciju i pogoršanje simptoma. Stres i drugi aktivatori poput virusnih infekcija, pretjerane dijete, ali i intolerancija na laktozu, loša prehrana i alergije na hranu, zatvor i nedostatak fizičke aktivnosti svakako mogu igrati veliku ulogu u nastanku poremećaja.
Kako su organizmi ljudi različiti, pa tako i oni dječji, bolovi u trbuhu se ne mogu strpati u isti koš pa se dijele na:
- funkcionalnu dispesiju ili lošu probavu - neugodan osjećaj u gornjem dijelu trbuha sa simptomima sličnim onima kada osoba ima čir na želucu
- upalna bolest crijeva - obično je povezana sa zatvorom i nadutošću
- "nervoza u želucu" - stalna ili povremena bol u području pupka
- trbušna migrena - iznenadne epizode intenzivnih bolova u trbuhu povezanih s glavoboljom, osjetljivošću na dnevno svjetlo i povremeno povraćenje
Liječnicima nije lako donijeti dijagnozu poremećaja probavnog sustava i prije nego je donesu treba proći dosta vremena kako bi se uvjerili o čemu je zapravo riječ. Potrebno je izvršiti brojne medicinske, psihičke i laboratorijske testove, kao i one nasljednih bolesti u obitelji. U procesu donošenja dijagnoze u obzir se uzimaju i obilježja temperamenta djeteta (npr. jesu li karakterno nervozna ili depresivna).
Također, pri donošenju dijagnoze vrlo je važno pratiti i životni stil i prehranu djeteta. Primjerice, unosi li dijete dovoljno voća i povrća u organizam i izbjegava li masnu i jako začinjenu hranu? Neki pacijeniti moraju jesti češće dok neki rjeđe, a vrlo je važan dobar i kvalitetan san.
Ostale tehnike koje bi mogle biti od pomoći su razne opuštajuće terapije, vježbe disanja, joga i slično. Lijekovi se koriste najčešće kod starijih pacijenata odnosno tinejdžera koji često izostaju iz škole, a prirodna terapija im ne pomaže.
Kao što je već navedno, dobra vijest je da je sindrom "recidivirajućih bolova u trbuhu" benigni funkcionalni poremećaj u organizmu. No, loša vijest je da je riječ o kroničnom i ponavljajućem poremećaju gdje lijekovi uvijek ne pomažu. U slučaju ovog poremećaja vrlo je važno da roditelji i liječnici surađuju i izrade personalizirani plan olakšavanja frustrirajućih bolova za malenog pacijenta.