Edita i Vanja
Edita je svog četverogodišnjeg sina Vanju na svijet donijela u svojoj 37. godini nakon uglavnom uredne trudnoće. S obzirom na to da je sve teklo više-manje glatko, nije razmišljala o carskom rezu. Ipak, sve se zbilo drugačije no što je očekivala, a ova 42-godišnjakinja priznaje kako ni dan danas svoju nevjerojatnu priču ne može ispričati bez knedle u grlu i suza u očima:
"U 36. tjednu trudnoće, na redovitom pregledu, moj je ginekolog zaključio da beba od posljednjeg pregleda nije dobila na težini gotovo ni grama, a bio je i znatni manjak plodne vode. Odmah me uputio u KB Merkur gdje su me ipak na nekoliko dana pustili kući. Međutim, i za tjedan dana stanje je bilo nepromijenjeno, pa su me ostavili u bolnici na promatranju. Svaki pregled bio je popraćen riječima: s bebom je sve je uredu, ali ipak ostanite. I tako je došla i nedjelja, dan prije nego što je rođen moj sin Vanja. Pregledao me profesor Ratko Matijević, predstojnik klinike, i on mi je rekao da ću sutradan vjerojatno ići kući. Jer - s bebom je sve uredu.
Sutradan, u ponedjeljak, kao i svako jutro u šest, medicinska sestra priključila me na ctg koji mjeri dinamiku otkucaja djetetova srca. Bila je zabrinuta rezultatima, a nakon što ih je vidio profesor Matijević, šokirao me riječima: 'Gospođo Misirić Vrkljan, Vašem djetetu je zabilježen pad otkucaja srca, predlažem hitan carski rez.' U sekundi sam bila na putu do sale, suprugu sam samo stigla poslati poruku: 'Idem na carski rez'.
Dijete sam rodila carskim rezom u potpunoj anesteziji, deset minuta kasnije. Kada sam se probudila profesor Matijević mi je objasnio o čemu je zapravo bila riječ: moj nestašni dječak je tijekom trudnoće napravio pravilan čvor od pupčane vrpce i omotao ga oko vrata. Kada se spuštao u porođajni kanal taj čvor se sve više stezao, i zato nije dobivao dovoljno hrane, a ostajao je i bez kisika, pa su kao posljedica toga padali i otkucaji srca. Oni su se i vraćali, ali mi je rečeno da što vrijeme više odmiče, to bi postajala velika šansa da se otkucaji srca više ne bi vratili. I zato sam ja uvjerena da je moj Vanja dječak koji je morao biti rođen, koji mora živjeti! Taj dan kada sam rodila posjetio me jedan od liječnika koji me pregledavao tih dana i rekao: 'Ako ste vjernica, idite zapaliti svijeću na Kamenita vrata. Svi smo vas htjeli pustiti doma, ali nešto nam je govorilo da ostanete.' I danas često mislim o tome što bi bilo da sam zaista ranije otišla doma ili da baš u tom trenutku nije mjeren ctg", ispripovjedila je ova poznata novinarka i televizijska voditeljica.
Iako oporavak nije prošao bez bolova, sve nakon ovog dramatičnog iskustva za Editu i malog Vanju išlo je lakše i ljepše.
"Nekako taj dio ne pamtim kao nešto strašno, ni traumatično. Boli svakako, teško se kretati, ali sve to ipak sa svakim danom ide na bolje. Prva dva mjeseca dojenja za mene su bila puno teža, bolnija i izazovnija. Međutim, moj carski rez mnogo veći ožiljak, koji je puno teže i sporije zacijelio, ostavio je na moj psihi. Istodobno sam zauvijek neopisivo zahvalna profesoru Ratku Matijeviću, primalji Sonji Kočiš Čovran i cijelom timu koji mi je spasio mojeg Vanju. Ja bih svakoj trudnici savjetovala da sluša liječnike", zaključila je Edita.
