Dijete kao krivac
Tužno, no većina djece smatra kako su ona kriva za razvod roditelja. Ova ideja dolazi od toga što djeca osjećaju kako su ono - što je mami i tati bilo zajedničko - ponajprije ona sama. Ako su dakle stvari krenule po zlu, dijete će zaključiti kako se to dogodilo radi neke njihove greške ili lošeg ponašanja.
Krivnja za rastavu nikada, ni u kojim okolnostima, ne smije biti stavljena na dijete - rastava je stvar odraslih - oni su ti koji su donijeli takvu odluku. Djeca ne snose ama baš nikakvu odgovornost za ovakav razvoj događaja. Zato treba dobro paziti da nikada ne kažemo nešto iz čega bi dijete moglo zaključiti kako krivnja za raspad obitelji leži na njemu.