. Studija je dokazala da će mališani povjerovati riječima odraslih čak i onda kada vlastitim očima vide da je nešto zapravo potpuno suprotno ili drugačije.
Kada napune tri godine, djeca uopće nemaju razvijen skepticizam i povjerovat će sve što im odrasli kažu. Upravo to bezgranično povjerenje proučavao je dr. Vikram K. Jaswal s kolegama na Sveučilištu u Virginiji. Dugo se bavio proučavanjem načina na koje djeca uče govoriti, u sklopu čega se zainteresirao i pitao što djeca rade s informacijma koje čuju.
"Zašto su djeca toliko voljna prihvatiti nečije tuđe riječi, za primjer, da je jegulja riba a njihove vlastite oči im govore da izgleda kao zmija?", pitao se dr. Jaswal.
Ono što je istraživao u spomenutoj studiji je zašto 3-godišnjaci više vjeruju informacijama koje čuju no informacijama koje dobivaju putem drugih osjetila (prije svega vida).
Čini se kako su djeca razvila specifičan bias odnosno svojevrsni prečac da ne moraju sami procjenjivati što ljudi govore. U većini slučajeva roditelji, članovi obitelji i skrbnici 3-godišnjacima govore što da rade i kako, odnosno govore im stvari koje su dobre za njih, pa mališani razvijaju povjerenje u roditelje i uzimaju njihove riječi zdravo za gotovo.
Drugim riječima, 3-godišnjaci neće primjetiti razliku između istine i laži. Ako im kažemo da postoji debeli striček koji na Badnjak u jednoj noći obiđe dvije do tri milijarde domova uz pomoć sobova koji lete, oni u toj priči neće naći ništa upitno ili sporno.
Ipak, roditelji trebaju imati na umu, da će isti ti 3-godišnjaci koji vjeruju sve što čuju biti definitivno skeptičniji oko onoga što vide, okuse ili dotaknu.
(JK, Izvor: http://psychcentral.com)