Ne kažeš ništa
"Iskreno, najviše me znalo iznervirati to ‘distanciranje’, kad se netko ponaša kao da se apsolutno ništa ne događa. Mislim u redu, trebaju nam pozitivni ljudi oko nas, ali to ne znači da ljudi trebaju izbrisati to da smo bolesni", tvrdi 21-godišnja Azra koja je oboljela od limfoma.
"Moja najbolja kolegica s kojom sam odrasla okrenula mi je leđa. Više nismo kolegice, iako mi je vjenčana kuma i praktički susjeda. Samo je nestala iz mog života. Ali neka je, jer imam ljude koji me vole i nekoliko prijateljica koje su bile uz mene, osim moje obitelj, naravno", kaže 28-godišnja Valentina koja je svoju dijagnozu saznala odmah nakon poroda prvog djeteta.
Možda je teško za povjerovati, ali osobe oboljele od raka često svjedoče o tome kako su im prijatelji ili poznanici okrenuli leđa jednom kad su saznali za njihovu dijagnozu. Ovom ponašanju uzrok može biti to što osoba ne zna kako reagirati i što reći ili pak to što se sama toliko boji bolesti i smrti da radije izbjegava situacije i ljude koji je podsjećaju na to.
Kako god bilo, sve ove izjave pod točkama iznad bolje su nego da svojoj prijateljici ne kažeš ništa. Najgore što možeš napraviti je distancirati se od nje i prestati joj se javljati. Čak i ako se ona povukla u sebe i treba joj mira, nitko ne želi dugo ostati sam u moguće najgorim trenucima svog života. Radije ju pitaj želi li u šetnju, možete li zajedno pogledati film te joj ponudi pomoć oko kućanskih poslova, nabavke namirnica ili oko djece. Na kraju krajeva, kakvi su to prijatelji koji su uz nas samo dok nam cvjetaju ruže, zar ne?
