U ponedjeljak i srijedu ga pokupi iz vrtića i vraća u 21. sat. Tako odgovara majci djeteta. U petak ga pokupi iz vrtića i vraća u subotu u 20 sati. Kada dječak dođe kod nas u posjetu, želi ići doma tati. Kada ga tata treba voditi natrag majci, on vrišti: ”Neću mami!” To traje već godinu dana. Isprva smo mislili da je faza, no sada više nismo sigurni. Ovakav dogovor oko viđanja je njihov i nema veze sa Centrom za socijalnu skrb. Pitam se da li je to da podjednako viđa oba roditelja zaista bolje za njega. Dječak laže, iako su mu samo 2,5 godine. Sin se boji da bi odlaskom na Centar samo dobio manje viđanja s djetetom. Smatrate li da bi za dijete bilo bolje da je jedan tjedan kod jednog, a drugi kod drugog djeteta, ili su ovakve izmjene prikladne za njegovu dob? Zabrinuta baka
Draga baka,
iako situacija koju ste opisali nije laka, vrlo je dobro što je otac dječaka uključen u odgoj i brigu o djetetu te ga viđa redovito. S obzirom da Vaš sin nije bio u braku sa ženom s kojom ima dijete dobro je i što su uspjeli dogovoriti raspored viđanja djeteta bez uključivanja nadležnih institucija. Takav je raspored, barem iz perspektive odraslih - „ravnopravan“. No, kako takvu situaciju doživljava dijete ovisit će o njegovu uzrastu, razvojnim potrebama, temperamentu itd.
Uvijek je važno primijetiti kada dijete pokaže promjenu u ponašanju i odlično je što ste Vi to primijetili. Dodatno, važno je razmisliti što je moglo potaknuti tu promjenu u djetetovu ponašanju? Vidim da ste zabrinutost podijelili sa svojim sinom i komentirali eventualnu promjenu rasporeda viđanja no, ne znam, zna li možda on više o tomu događaju li se neke promjene u dječakovu životu a koje bi eventualno mogle biti uzrokom promjene djetetova ponašanja?
Vjerujem da Vas brine i to što ste primijetili da dječak ponekad govori laži - to jest nešto što zabrine odrasle kada uoče laganje kod djeteta. S druge strane, nehotice, često sami potičemo dijete na laž kao dio socijalnih normi (npr. kada ih učimo da iskazuju ljubaznost prema osobama prema kojima u tom trenu ne osjećaju ljubaznost ili kada ih učimo da kažu kako im se sviđa dar kada im se u stvari ne sviđa i sl.). Jeste li primijetili javlja li se laganje u specifičnim situacijama, možda samo vezano uz pojedine teme? Također, možda možete vidjeti čemu bi laganje djetetu moglo služiti (možda skretanju pozornosti na sebe, nošenju sa stresom itd.).
Što se tiče Vašeg pitanja o dinamici viđanja, razumijem da Vam je stalo do unuka i brinete za njegovu dobrobit, no djeca doživljavaju vrijeme na drukčiji način od odraslih. Ako dječaka nešto muči, i ne zna kako to izraziti, promjena u rasporedu viđanja ne mora utjecati niti olakšati to što ga muči. Ono što možete učiniti jest pokazati razumijevanje za njegovu tugu, ljutnju, nezadovoljstvo… Tako će se i on s tim neugodnim osjećajima lakše nositi. Dodatno možete, ako za to postoji mogućnost, vidjeti je li se što značajnije mijenjalo u djetetovu životu i životu majke a što bi moglo dovesti do promjena u ponašanju koje ste naveli.
Vaša brižnost kojom se brinete za unuka značajna je i kao baka možete imati veliku ulogu u djetetovu životu. S druge strane ako smo baka, djed, teta i sl. često ne možemo utjecati na ključne odluke koje se tiču djeteta jer je to ipak na roditeljima. S obzirom da je dogovor o dinamici viđanja uspostavljen bez intervencija nadležne institucije ne možemo znati je li djetetova majka spremna na promjenu te dinamike niti kako bi Centar za socijalnu skrb odlučio ako bi se pitanje postavilo pred njih. Osim toga, ne znamo ni kako bi promjena dinamike viđanja utjecala na dijete - takve odgovore ili preporuku mogu dati stručnjaci na temelju razgovora s roditeljima. Vjerujem da je teško s ovako puno nepoznanica, no ono što sigurno može pomoći jest pružanje razumijevanja, topline i ljubavi.