Još ga nismo dali ni u vrtić mada mislim da je sada već spreman za to jer voli djecu i igru s djecom. Sve smo faze uspješno prebrodili. Naravno bilo je i lakih i teških trenutaka u odgoju, poteškoća nam je i to što su ga dosta odgajali baka i djed koji su mu u svemu udovoljavali bojeći se njegovih ispada ljutnje. Sada imamo jedan problem s kojim se nitko od ljudi iz moje okoline nije susreo i ne znam kako da to riješimo. Naime maleni je počeo previše koristiti izraze "mama će" odnosno "tata će". Što znači ima periode kad je naklonjen samo jednom od roditelja i ti periodi znaju varirati od par dana do par tjedana. U tom periodu zahtjeva da ga samo taj roditelj npr. stavlja na tutu, vezuje u autosjedalici, vodi na spavanje, pere zube... Sve smo pokušali. Razgovarali smo nebrojeno puta s njim, objašnjavali mu da je to "glupo" jer taj roditelj u tom momentu ima neku drugu obavezu. Ništa nije pomagalo. Ni kazne s kojima smo pokušali. Ako bi mu drugi roditelj tada samo prišao on bi počeo plakati i bio je spreman histerizirati satima dok mu roditelj kojeg je on zamislio ne bi npr. dao večeru, odveo ga na spavanje. Nismo znali kako postupiti i da li je to uopće problem pa smo mu jednostavno popuštali i on je zapravo u svemu drugome bio idealno dijete. No sada se taj problem pogoršao. Sada ta naklonost jednom ili drugom roditelju traje samo po par sati. Kad se spremamo izaći vani on jednostavno kaže npr "tata će obući cipele" dok tata ima drugoga posla i ako mu ih ja pokušam obući, mi vani sigurno taj dan nećemo izaći. Tako je i sa tutom, sa hranjenjam, sa spavanjem. Ne znamo kako da to riješimo i da li je to znak razmaženosti, nekih naših propusta u odgoju...Inače ja i muž se slažemu u svemu u vezi s odgojem djeteta, suglasno smo. Nije problem u tome da mu jedan popušta, a drugi ne. Večeras je išao spavati bez priče za laku noć jer mi nije dao da mu operem zube već je inzistirao da tata to učini. Znam da to neće pomoći i da će sutra u toku dana to još stoput napraviti. Znači kazne ne pale. Drugi roditelj kad izađe iz kuće i kad je "osuđen" na onog preostalog on jedino tada popusti i bude poslušan. Ne znam da li je rješenje da drugi roditelj izađe iz kuće svako malo. Što bi moglo biti uzrok takvom ponašanju? Da li on isputuje naše granice s tim ili samo izražava svoju volju koju trebamo poštovati? Međutim to sada već pravi velike probleme posebno pri odlascima u dućane kad naravno zahtjeva da ga samo jedan roditelj popne u kolica ili ga odvede na zahod. Vrlo je tvrdoglav u tome. Danas smo imali scenu u dućanu što mi je bilo zapravo prvi put jer on nije sklon rađenju scena u javnosti. Plakao je satima. Inače je jako pametno dijete. Mi puno pričamo s njim i on svojim igračkama u igri objašnjava kako nije dobro da tako govore - mama će - tata će... vidim da to sve razumije ali kad dođe do toga on jednostavno pohisterizira. Npr. bila su otvorena vrata i puhao je hladan vjetar, tata je bio u zahodu. Ja sam se digla i zatvorila vrata. On je doslovno pohisterizirao. Urlao je i plakao i tražio da se vrata vrate u ono stanje kad su bila otvorena i da ih tata zatvori kad izađe iz wc-a. Vrlo neodbično, jel da? Što da radimo?

Draga mama,

Prema svemu što ste napisali ja se na vašem mjestu ne bih brinula. Naime najnormalnije je da dijete u određeno vrijeme pokazuje naklonost jednom roditelju. Faza: mama će i tata će, prisutna je kod velikog broja djece i nije ništa simptomatično niti zabrinjavajuće.

Ono što se možda dogodilo u vašem slučaju jest da se uslijed vaše zabrinutosti i pokušavanja da riješite tu situaciju razvila svojevrsna psihološka igra koja istina ukazuje na ispitivanje granica.

Stoga, moj je savjet da jednostavno živite s njim: kada vam je zgodno uvažiti njegov zahtjev uvažite ga, kada vam nije zgodno (ne možete jer radite nešto što nikako ne možete prekinuti) onda ga nemojte uvažiti i pripremite se na njegovo ispitivanje granica (kako kažete histeriziranje). Ako se rasplače, nemojte se ljutiti na njega, recite mu da ga razumijete, da si je zacrtao da će ga primjerice tata podići u kolica u dućanu, pa mu objasnite realnost da primjerice tata nosi pet teških vrećica i da ga jednostavno ne može fizički podići u kolica. To mu možete ponoviti par puta i onda više ne. Zagrlite ga, utješite i nemojte mu popustiti.

Možete mu reći: za mene je u redu da si ti sada ljut/tužan (ovisi kako se ponaša) i kada se smiriš idemo pogledati (pa smislite kako ćete se zabaviti).

Drugim riječima prihvatite njegove osjećaje kao njegovo pravo da se tako osjeća, iskreno mu recite razumijete li ga ili ne razumijete, i ako vam nije zgodno nemojte mu popuštati samo zato što on eto tako u tom trenutku želi. Neki puta ćete si na prvom mjestu biti vi i način kako je vama zgodno.

Ono što mislim da nije nikako dobro da mu prestanete uvažavati želje (mama će, tata će) u potpunosti s ciljem da nauči da ne može dobiti ono što želi jer to nema smisla. Mislim da će na ovaj način vrlo brzo naučiti da ćete mu neki puta udovoljiti, neki puta nećete, ovisno o vašim realnim mogućnostima u tom trenutku. S tim, da još naglasim da je vaše legitimno pravo da mu neki puta kažete „Ne da mi se“, „Ne želim sada“.

U nastavku je tablica što se događa kod trogodišnjaka i koji su naši zadaci kao roditelja te koje im je poruke dobro upućivati.

×

Kopirano

Savjeti stručnjaka /

Trogodišnjak je naklonjen čas jednom, čas drugom roditelju - faza ili ispitivanje granica?

Pročitaj više