Od trenutka kad sam se porodila, suprug je vrlo aktivan u izlascima do kasnih jutarnjih sati, pije i puši, po meni previše, i nema neki odnos s našim sinom. Naš sin je još mali i vezan je za mene jer sam kod kuće s njim. Odnose nemamo, jer ne mogu doći na red od njegovih izlazaka i društva. Sve sam mogla nekako tolerirati (najviše zbog djeteta), ali tu prijevaru jednostavno ne mogu, iz razloga što je ta osoba naša kućna prijateljica.
Željela bih se razvesti, ali bojim se da skrbništvo nad djetetom ne dobije on, s obzirom na to da je financijski stabilan, dok ja nemam posao, ali voljna sam raditi. Ta misao me muči stalno, jer ne želim da dijete koje sam čekala, koje odgajam s toliko pažnje i ljubavi i za koje bih život dala, odgaja takav čovjek. Molim vas da mi kažete neko vaše viđenje ove situacije? Unaprijed zahvalna.
Odgovor:
Draga čitateljice,
žao mi je zbog situacije sa suprugom koju proživljavate. Vjerujem da nije lako živjeti s nekim tko nas svojim ponašanjem iz dana u dan povređuje. A sigurna sam da je i još teže donijeti odluku što i kako dalje.
Vaš suprug će uvijek biti tata vašem sinu. Kakav god da je, tu činjenicu ne možete promijeniti baš kao što ne možete mijenjati ni ponašanje vašeg supruga. Vaš sin treba oba roditelja, bez obzira što ponašanje jednog od njih nije idealno. I kako god bilo, njegov utjecaj i odgoj ne možete izbjeći. Niti bi tome trebali težiti jer dijete, bez obzira kakvi su mu roditelji, treba i traži oba roditelja.
Što se tiče vaših strahova o skrbništvu, niti jedan roditelj ne gubi skrbništvo nad djetetom već je u slučaju rastave braka roditelja ono podijeljeno. Skrbništvo mogu izgubiti samo roditelji koji grubo zanemaruju i/ili zlostavljaju djecu i tada dijete nema nikakav kontakt s roditeljima. U slučaju podijeljene skrbi uslijed rastave braka, dijete živi s jednim roditeljem a s drugim se redovito viđa i boravi kod njega. O tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i koliko će imati kontakata s drugim s kojim ne živi, odlučuje sud (najčešće na temelju prijedloga Centra za socijalnu skrb koji imaju bolji uvid u obiteljsku situaciju iz direktnog kontakta s roditeljima).
Stručnjaci koji rade u Centru za socijalnu skrb vode se načelima dobrobiti za dijete, a ta dobrobit nije vezana uz materijalni status roditelja osim ako roditelj ne može djetetu osigurati osnovne uvjete kao što hrana, odjeća i slično. Prvenstveno je važno da roditelj s kojim dijete živi ne osporava kontakte djetetu s drugim roditeljem, da ne priča ružno o tom roditelju, da dijete živi u sigurnoj i mirnoj okolini gdje se njegove potrebe uvažavaju. Sve to nema nikakve veze s financijskim statusom roditelja.
Naravno da je bitno imate li vi i dijete gdje živjeti i što jesti (vjerujem da ni sami ne bi povjerili dijete npr. beskućniku koji ne može zadovoljiti ni vlastite osnovne potrebe a kamoli od djeteta), no to je bitno samo na ovoj bazičnoj razini. Ako imate osigurano bazično, tada vas ovaj dio ne treba brinuti.
Što ćete dalje učiniti, odluka je vaša. Znam da nije jednostavna i možete si dati malo vremena da razmislite što ćete i kako dalje. Ako niste sretni, imate pravo to promijeniti. I za vaše dijete je najzdravija okolina gdje su roditelji zadovoljni i dobro, pa čak i ako nisu skupa.
Šaljem vam podršku.