Nekad je super poslušan, a nekad možeš sto puta ponoviti i neće poslušati, radi po svom. Od danas smo skupa napisali neka pravila kojih bi se trebao držati. S vremena na vrijeme, govori ne baš lijepe riječi (ponavlja dijelove tijela i smatra to smiješnim), dolazi do otimanja igračaka, pričanja za stolom kad mu se kaže da prestane. Kod kuće nije toliko alarmantno koliko je u vrtiću, življe je dijete i nekako mislim da na takav način pokazuje da se ne uklapa iako ga djeca vole. Neka djeca se povuku kada on pokazuje neposluh, s tim da naglasim, da se kod kuće jako rijetko se pomokri u gaće, dok se u vrtiću to događa. Svaki savjet bi mi dobro došao, kako i što dalje. Hvala.
Poštovani,
vjerujem da Vam se teško nositi sa sinovim oponirajućim ponašanjem. Odlično je to što ste zajedno napisali pravila kojih se on (a vjerujem i ostali ukućani) trebaju pridržavati. Onaj korak koji je zapravo najteži u tom procesu s djetetove strane je dosljednost u pridržavanju tih pravila, a sa strane roditelja provođenje posljedica za njihovo prekoračenje. Kako adekvatno postaviti granice na način da se djeci pruži razumijevanje i podrška, ali podvuče granica detaljnije možete pročitati u ovom članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/ Ono što bi htjela naglasiti da je Vaš dječak u fazi kada su mu proste ili zabranjene riječi izrazito smiješne. Još kada se rimuju to može predstavljati pravu zabavu. Ukoliko im ne predate veliku pozornost sazrijevanjem će takav govor jenjavati.
Navodite da oponirajuće ponašanje više iskazuje u vrtiću nego kod kuće jer smatrate da se ne uklapa. Također kažete da se u vrtiću često pomokri u gaće. Iako ste vjerojatno već razgovarali s odgojiteljicama pokušajte još detaljnije ispitati situaciju. Kada se takvo ponašanje najčešće događa? Koje aktivnosti su prethodile tome? S kime se u vrtiću najviše druži? Igra li se često sam ili traži društvo odgojateljica? U koje aktivnosti se najviše uključuje, a koje mu baš i ne odgovaraju? Koje emocije kod njega primjećuju prije i nakon što se pomokri u gaćice? Odgojiteljice provode dosta vremena s njime te Vam mogu biti dobar saveznik u boljem razumijevanju njegova ponašanja.
Njegovo buntovno ponašanje znak je da se nešto unutar njega događa. Da postoje određene emocije s kojima se teško nosi. Djeca, za razliku od odraslih, teško pričaju o onome što ih muči. Ne zato što ne bi htjeli već zato što trenutno nemaju ni kapaciteta (rječnik, svijest o osjećajima) ni znanja kako to napraviti. Najčešće samo kroz promjenu ponašanja (agresija, povlačenje i sl.) možemo vidjeti da se u djetetu nešto odvija. Kažete da je prošao puno promjena od 1. godine svog života. Ponekad kada se dogodi neka promjena u djetetovoj okolini (npr. selidba, promjena grupe u vrtiću, promjena u dnevnoj rutini…) dijete može imati reakciju na to. Može se dogoditi da reakcija nastupi tjednima, ponekad čak i mjesecima nakon tog ključnog događaja. Promjene znače nestabilnost, a nestabilnost znači nesigurnost koja se kod Vašeg sinčića može manifestirati kao oponirajuće ponašanje. Jedan od načina kako mu možete pomoći nositi se s intezivnim emocijama koje doživljava, a istovremeno smanjiti nepoželjno ponašanje je reflektiranje emocija koje kod njega primjećujete. Razmislite, što se događa unutar njega da je na taj način promijenio ponašanje? Koje emocije leže ispod agresivnih ispada? Reflektiranje emocija sastoji se u tome da Vi umjesto njega verbalizirate što se zbiva unutar njega npr. „Čini mi se da te je strah ostati sam u sobi.“„Vidim da si jako ljut!“ i sl. Vi mu možete poslužiti kao prozor u svijet gdje ćete umjesto njega izraziti ono što on u sebi osjeća te mu tako bar na neki način olakšati teret neugodnih emocija.
Važno mu je vratiti osjećaj sigurnosti kroz adekvatno postavljanje granica te davanjem kvalitetne pažnje i podrške u svakodnevnim situacijama.
Puno sreće!
Jelena Borić, magistra psihologije