Njegova također jako izražena karakteristika je oponašanje osoba koje mu se radi nečega sviđaju. S neke 3 godine je oponašao prijatelja koji priča ekavskim naglaskom, potom ujaka, sada poznatog nogometaša... No, ne pišem zbog toga. Imam osjećaj da ne prihvaća brata, iako se svakodnevno s njim igra, pokazuje mu pažnju i ljubav.
Najveći problem je spavanje noću. Dakle, spavao je s nama do neke 4 godine i tada je (postupno, bez stresa) prešao u svoju sobu. Neko vrijeme je to potrajalo, a onda se počeo u toku noći vraćati nama u krevet. Kaže da sanja vješticu ili zmiju. Obzirom da sam ja kao dijete patila od takvih strahova, prihvatila sam to, te se ponovo vratio spavati s nama. Međutim, sada ni to nije dovoljno. Sad želi spavati kod bake ili isključivo pored mene, ali da tu nisu beba i tata, ili da su tu, ali ne pored mene.
Također je počeo tijekom dana tražiti da ga netko konstantno animira, te ne želi biti sam. Ima jako velike oscilacije u ponašanju, od verbalne agresije do dubokog analiziranja svega ili histeričnog plakanja. Oprostite na dužem postu. Zanima me da li smatrate da ja u nečemu griješim? I šta bi bila vaša glavna preporuka? Pozdrav!
Odgovor:
Poštovana,
vidim da vas zbunjuje ponašanje vašeg starijeg sina i da se trudite otkriti što se s njim događa.
Kada pišete da stariji dječak ne prihvaća brata, istovremeno ističete da mu pokazuje ljubav i pažnju. Pitam se kakva su vaša očekivanja oko toga kako bi se trebali slagati i što bi za vas značilo prihvaćanje? Njih dvoje su još maleni, pri tome postoji i razlika u dobi, a možda i ljubomora starijeg sina na pažnju koju dobiva mlađi, te nije realno očekivati da će se idealno slagati. Bratski odnos je nešto što se gradi, u određenim razdobljima je prisutno više bliskosti, u drugima više razilaženja.
Noćni strahovi kakve opisujete uobičajeni su u dobi u kojoj je vaš sin i prolazni. U toj situaciji odlučili ste omogućiti mu da spava s vama. Kada ćete htjeti to promijeniti i ponovno uspostaviti samostalno spavanje, možete najaviti uspavljivanje uz zajedničke rituale poput čitanja slikovnica i češkanja. Iz vašeg pitanja mi se čini da mlađi sin i dalje spava s vama pa je moguće da je i to razlog zašto se stariji dječak osjeća zapostavljeno te bi bilo korisno omogućiti mu samostalno vrijeme s vama prije spavanja.
Prema drugim ponašanjima starijeg sina koja opisujete, čini mi se da mu je potrebna vaša pažnja. To ne znači da mu trebate stalno biti dostupni, ali bi bilo važno odvojiti u danu neko vrijeme koje je za vas izvedivo i koje će biti posvećeno samo njemu. U situacijama testiranja granica, na primjer kada izdvojite vrijeme za njega, ali dječak svejedno očekuje da budete uz njega, u redu je jasno postaviti granicu. To činimo da prepoznamo kako je djetetu i pokažemo mu da ga razumijemo (npr. „Vidim da si ljut jer se ne možemo sada igrati.“), zatim jasno iskomuniciramo granicu (npr. „Danas smo se već igrali, sada moram raditi druge stvari i ne mogu se igrati s tobom.“) te ponuditi alternativu (npr. „Možeš izabrati hoćeš li se sam igrati s legićima ili slagati puzzle.“). Tijekom samih burnih reakcija, poput histeričnog plakanja, nema smisla ništa govoriti jer nas dijete ne čuje, već treba pričekati da se malo smiri.
Nadam se da će vam ove smjernice koristiti i želim vam sreću i strpljenje u daljnjim izazovima s vašim dječacima.