Nisam ga redovito slala u vrtić zbog bolesti i bojim se da je svaki put ispočetka problem isti - tuče djecu, igra se sam, ne sudjeluje u zajedničkim aktivnostima. Djeca su ga počela izbjegavati, a tete ne mogu s njim izaći na kraj, dakle radi kako želi. Jednom prilikom sam boravila cijelo jutro u vrtiću i on je bio puno bolji, mirniji. Kod kuće je drukčije, radimo s njim, on je poslušno i veselo i pristojno dijete. Zabrinuta sam, htjela bih mu pomoći. Kad razgovaramo o tom njegovom ponašanju, on obećava da će biti dobar i da neće tući djecu, ali onda sve ispočetka. Molim vas da mi pomognete. Zabrinuta mama

Draga mama,

s obzirom da je kod kuće mirno i poslušno dijete kod njega se vjerojatno radi o periodu prilagodbe, adaptacije na vrtić, koja je u trajanju vrlo individualna i specifična za svako dijete. Možda tako reagira jer ne zna kako bi drugačije, pa ga je stoga potrebno naučiti kako da drugačije reagira, tj. treba ga poučiti socijalnim vještinama.

Kao i sva druga djeca socijalnim vještinama ne može se podučavati sam već mu pri tome treba Vaša pomoć. Vaša pomoć, u smislu da mu dajete vrlo jasne i specifične poruke i upute u vremenu koje provodite zajedno. Vrlo često roditelji djeci upućuju vrlo općenite poruke poput „tvoje ponašanje nije lijepo“. Ako se malo osvrnemo na to, shvatit ćemo da je to vrlo općeniti pojam iz kojega nismo doznali ništa. Što točno znači lijepo? Na što se to odnosi?

U odnosu s djecom bitno je da naše poruke budu jasne i vrlo konkretne.

Nadalje, važno je i razvijanje empatije. Možete s vašim dječakom razgovarati na način da za trenutak „obuče cipele“ djeteta kojeg tuče. Kako bi se on osjećao da ga netko tuče, bi li bio tužan, možda bi ga bilo strah, možda bi se naljutio.

Razgovarajte s njim što može učiniti drugačije umjesto da tuče drugu djecu. Umjesto direktnog razgovora možete koristiti dvije igračke (recimo dva medvjedića). Odigrajte situaciju u kojoj jedan medvjedić tuče drugog, koji u vašoj igri može verbalizirati strah i zabrinutost. Onda o tome možete razgovarati s vašim dječakom.

Nakon što mu date konkretne i jasne upute, razgovarate s njim o drugoj djeci i njihovim osjećajima, možete mu i zaprijetiti kaznom, pri čemu je također bitno da budete jasni i konkretni.

Svako ponašanje koje ugrožava druge, imovinu ili dijete samo, treba se suzbiti.

Nespecifične prijetnje djetetu predstavljaju samo mogućnost daljnjeg testiranja Vaših granica i tolerancije te iskušavanje "svoje sreće". Konkretno postavljeni zahtjevi, odnosno, davanje izbora djetetu, ali i pridržavanje roditelja prema izrečenom, omogućavaju djetetu da zna što slijedi iza kojeg ponašanja - i njegovog i roditeljskog. Ako je roditelj dosljedan, tada zna što slijedi bez obzira na sve druge okolnosti. Primjerice u vašem konkretnom slučaju možete se dogovoriti s njim da ukoliko će opet tuči drugu djecu neće gledati crtić, ili nešto slično. I pri tome je jako, jako važno da budete dosljedni.

S druge strane pohvalite svaki puta njegovo ponašanje koje je ok u odnosu prema drugima.

I dalje provodite s njim vrijeme, radite i zabavljajte se.

Sretno,

Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut i NLP trener, Centar Proventus