Povlačim se u sebe, plašljiva sam i nesretna

Pozdrav. Imam problem s anksioznošću, bojim se hrane tj. ne bojim se debljanja već mi od hrane bude loše jer imam sindrom iritabilnog crijeva. Propisani su mi lijekovi, međutim meni je samo gore.

shutterstock_1735801265.jpg

Jako sam mršava, mučno mi je jesti hranu, od vital bočica imam proljev, postala sam jako nezainteresirana za sve, plašljiva i nesretna. Teško mi je i dignut se s kreveta. Osim svega navedenog, prije tri godine mi je dijagnosticirana i multipla skleroza pa je to dodatni problem. Osjećam se dosta iscrpljeno, voljela bih otići kod svoje doktorice i reći joj prvo za probleme anksioznosti i straha, međutim ne znam kako bi počela taj razgovor s doktoricom jer vidim da se sve više povlačim u sebe. Molim za savjet i lijep pozdrav.

Odgovor:

Draga čitateljice,

zaista mi je žao zbog zdravstvenih poteškoća koje imate s crijevima. Budući da i sama imam sličnih problema, zaista vas mogu razumjeti. Kako nisam medicinske struke, savjete vezano uz prehranu i ublažavanje tegoba vam ne mogu dati – te vam prije svega savjetujem da se konzultirate sa specijalistom koji će vam moći dati više konkretnih informacija. Nekada same informacije mogu pomoći u ublažavanju straha. Raspitajte se za različite opcije – kod specijaliste, u ljekarni, istražite što pišu ljudi sa sličnim problemima, što njima pomaže. Činjenica je da ne djeluju svi lijekovi na sve ljude jednako – nekome nešto pomaže a nekome ne. Zato ponekad treba mijenjati lijekove i tražiti najbolju opciju za sebe – u dogovoru s liječnikom. Stoga su i liječniku potrebne povratne informacije od vas kako bi vam mogao pomoći.

Druga dijagnoza koju navodite – ona za multiplu sklerozu – vam je sigurno još dodatno iscrpljujuća i otežavajuća u cijeloj situaciji. Moram napomenuti da osjećaji s kojima se borite – strah, anksizonost, pa posljedično i povlačenje – uopće nisu neuobičajeni za situaciju u kojoj se nalazite. Bilo bi krajnje neobično da vas cijela situacija nimalo ne dira. Strah je normalna reakcija kada ne znamo što nas čeka, kada je nešto neizvjesno.

Prije svega bih rekla da vam je trenutno neophodna podrška stručnjaka. Sve ovo ne morate prolaziti sami. Iz pisma nisam saznala jeste li o svojim problemima razgovarali s nekim tko vam je blizak – ako niste, razmislite postoji li takva osoba u vašoj okolini s kojom bi mogli popričati o tome i koja bi mogla biti uz vas. Bez obzira postoji li ili ne, svakako se obratite psihologu/psihoterapeutu s kojim ćete moći proraditi sve što vas muči i koji će vam pomoći naučiti kako da se nosite sa svim neugodnim emocijama koje osjećate. Zapamtite da je posve normalno da se ovako osjećate no isto tako imajte na umu da to ne mora biti trajno stanje i da postoje ljudi koji vam mogu pomoći, koji će vam biti podrška. Ne libite se zatražiti ju.

Sretno.