Kako potaknuti komunikativnost i društvenost kod inače inteligentnog 6,5-godišnjeg dječaka?

Poštovani, otac sam dječaka od 6 i pol godina koji ima problema u komunikaciji i socijalizaciji, pogotovo s vršnjacima u vrtiću. Od 3.

shutterstock_1735801265.jpg

godine pohađa istu grupu i u tih 4 godine uspostavio je kontakte uglavnom s djevojčicama i to s njih nekoliko koje su ga prihvatile u grupu, no nikako da se integrira u društvo dječaka. Vrlo teško uspostavlja odnos s većom grupom, pogotovo s dečkima koji dijele neke svoje zajedničke interese i najčešće ostane po strani. Ne izostaje ni ruganje s njihove strane, iako on o tome nikada ne govori. Slučajno sam primijetio u nekoliko navrata kad sam bio prisutan da su ga jednostavno isključili kod njegova sramežljivog pokušaja da se uključi u igru. Nadalje, kod odlaska na dječja igrališta ne želi biti na ljuljačkama i toboganima ako se tamo nalazi puno djece. Vrlo je vezan za svoju mamu i konstantno traži njezinu pažnju. S druge strane, već s 3 godine pokazivao je izuzetnu nadarenost za interpretaciju pjesmica i već tada je slušajući nas naučio cijelu Ježevu kućicu napamet od riječi do riječi. Obožava kazalište, lutke, predstave, upisali smo ga na gimnastiku koju jako voli, ali ni tamo nisam primijetio da je pronašao prijatelje. Uglavnom se sve svodi na inicijative drugih, ali on nije taj koji će potaknuti igru ili slično. Izuzetak je u društvu s rođakom koji je istih godina i još nekoliko djece naših prijatelja, gdje se osjeća puno sigurnije. Pričali smo s pedagoginjom i psiholozima i uglavnom su nam rekli da je intelektualni razvoj u redu, ali da mu se teže razvijaju komunikacijske vještine i socijalizacija. Ove godine trebao je ići u školu, ali su nam preporučili da pričekamo još jednu godinu. Primijećujem napredak na mnogim poljima, od odnosa s nama, više je odgovoran i poslušan i pokazuje sve više zanimanja za razna područja, no i dalje teško uspostavlja odnos u grupi. S obzirom na to da smo se u zadnjih 5 godina 2 puta selili, a prije godinu i pol smo se uselili u kuću, rečeno nam je da i te nagle promjene mogu utjecati na njegov razvoj. Za 4 tjedna ide s grupom iz vrtića na more, nakon toga će se oprostiti s njima i od 9. mjeseca će ići još jednu godinu u vrtić u selu u kojem sada živimo. Malo me brine opet nova promjena, ali s druge strane to su djeca s kojima će ići i u prva četiri razreda pa mislim da je nužno da prije škole upozna okolinu i vršnjake. Iako, bojim se da se ne dogodi ista stvar kao i u „starom“ vrtiću. Supruga će roditi u 8. mjesecu i nadamo se da beba pozitivno utjecati na njega, pošto voli bebe i već smo ga dobro pripremili na to. Uglavnom, to su naši problemi pa Vas molim za savjet. Hvala unaprijed na odgovoru.

Dragi čitatelju,

drago mi je vidjeti da razmišljate o svom dječaku i o tome kako mu se može dodatno pomoći u situacijama komunikacije s vršnjacima, a posebno u ovom razdoblju kada je pred njim dosta promjena.

Prema ovome kako ste opisali svog dječaka čini se kako mu određene karakteristike temperamenta otežavaju brzo i opušteno uključivanje u igru s vršnjacima. Naime, jedan karakteristika temperamenta naziva se prva reakcija. Neka djeca su na prvu u novim situacijama ili s novim ljudima odmah opuštena i otvorena dok je druga krajnost ove dimenzije temperamenta da su djeca u novim situacijama vrlo oprezna i treba im više vremena da bi se opustili. Čini se kako Vašem dječaku treba pomoć da se opusti u novim situacijama, a i u situacijama koje mu nisu toliko nove nego su mu iz nekog drugog razloga izazovne (npr.puno djece oko njega) treba pomoć da se opusti i ohrabri. Kako bi mu se olakšale te situacije, osim razgovorom i pokazivanjem kroz vlastiti primjer, možete iskoristiti njegovu igru te koristeći igračke možete odigravati situacije koje su inače teže za vašeg dječaka. Također, naveli ste da je do sada u vrtiću uglavnom birao društvo djevojčica. To nije neobično jer igra s djevojčicama može biti mirnija, predvidljiva, pa u tom smislu manje „rizična“ za njega. Dječaci koji su senzibilniji, što je također karakteristika temperamenta, češće preferiraju igru s djevojčicama i ne vole baš grubu dječačku igru. Važno je da se Vašem dječaku ta situacija normalizira i da mu se jasno kaže da je ok da se igra s djevojčicama i da si svatko može izabrati s kim se želi, a s kim ne želi družiti.

Spomenuli ste da ne želi biti u parku na spravama na kojima ima puno djece. Kako bi se smanjila napetost i kod takvih situacija poželjno mu je empatički reflektirati njegovo tadašnje stanje i ponuditi neku opciju. Npr. može mu se reći: „Vidim da je danas dosta djece u parku. Znam da se tebi to baš i ne sviđa. Znam da ti je draže kada nema toliko djece. Ajmo vidjeti koju spravu ćeš ipak danas odabrati za igranje?“ ili „Hajmo igrati jednu igru. Ti se spustiš niz tobogan tri puta, a onda dođeš do mene i ja tada moram pogoditi koje spuštanje ti je bilo najdraže, prvo, drugo ili treće.“ U svakom slučaju važno je da se malo po malo može udaljiti od Vas ili mame kao sigurne baze. Ukoliko dijete osjeti pritisak da se mora ići igrati u park tada će mu trebati puno više vremena da se opusti, zato je važno da situaciju normalizirate, da mu pokažete da ga razumijete i da mu pomažete da se opusti.

Naveli ste da je iza Vašeg dječaka nekoliko velikih promjena, ali da su neke i ispred njega (polazak u novi vrtić, rođenje bebe). Da bi se dijete osjećalo sigurno i opušteno važno je da su mu stvari jasne i predvidive. Kada se dogodi neka promjena u djetetovoj okolini (neovisno o tome je li promjena pozitivna ili negativna) djetetu se ipak poljulja osjećaj sigurnosti jer dijete ne može razumjeti što sve ta promjena nosi sa sobom, stoga treba vremena da stvari opet postanu jasne, predvidive i sigurne. Mislim da je odlično što ste ga pripremali za dolazak bebe i što se tome veseli. Ipak važno je da obratite pažnju na to da neke njegove rutine ostanu iste ili bar minimalno promijenjene i nakon rođenja bebe. Vjerujem da to neće biti lako, no važno je za njegov osjećaj sigurnosti.

Spomenuli ste kako ste dobili informaciju od stručnih suradnica kako je intelektualni razvoj dječaka u redu te kako je primijećeno kako se teže razvijaju komunikacijske vještine i socijalizacija. Ukoliko je kognitivni razvoj uredan, a prema svemu što ste napisali nema razloga sumnjati u to, vjerujem kako Vaš dječak ima ideju o tome kako bi se on trebao ponašati, no da ga u određenim situacijama emocije blokiraju u tome, stoga je važno usmjeriti se na emocionalno osnaživanje. Neke ideje o tome možete dobiti i u sljedećim člancima:

http://www.centarproventus.hr/images/Clanci/Temperament/KarakteristikeTemperamenta.pdf

https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/

http://www.centarproventus.hr/hr/psiho-edukativni-tekstovi/33-samopo%C5%A1tovanje.html