Ranije nije bilo tih problema, rado je ostajala kod prijateljice na igranju ili na proslavi rođendana. Plače i ne može se smiriti ako je pokušamo ostaviti. Pokušali smo bezbroj puta pričati o tome, jednostavno se boji ostati bez nas, a razlog koji navodi je "jer joj onda jako nedostajemo". To traje već preko pola godine i ne popravlja se. Brine nas situacija jer na jesen kreće u školu. Puno hvala!
Draga mama,
vjerujem da Vas ovakvo ponašanje Vaše djevojčice zabrinjava. To može biti posebno zbunjujuće upravo zbog toga što je prije bilo situacija kada joj je bilo ok da bude odvojena od Vas i tate. S obzirom da traje preko pola godine i da se ne popravlja razumljivo je da Vas brine polazak u školu i odvajanje koje će se tada morati događati na svakodnevoj razini. Strahovi se mogu javiti iz više razloga. Neki strahovi su razvojnog tipa i oni su očekivani da se javljaju u određenoj dobi djeteta. Separacijski strah je karakterističan za ranu dob i obično se smanjuje oko 2. godine. Ipak, njegovo ponovno javljanje karakteristično je upravo za dob od oko 5 – 6 godina, a čini se da se tada javio i kod Vaše djevojčice.
Dodatan razlog za pojačano javljanje separacijskog straha je ako je dijete imalo neko stresno iskustvo kada se osjetila nesigurno, nezaštićeno, pa se stoga sada ne želi opet dovesti u tu situaciju i želi stalno biti uz svoj izvor sigurnosti – roditelje. Uz to, ako su trenutno neke stresne okolnosti u obitelji i drugoj djetetovoj okolini ili ako dijete osjeti povećanu nesigurnost roditelja također i to može potaknuti separacijsku anksioznost. Ukoliko ne prepoznajete neke situacije koje bi bile vezane uz zadnja dva navedena razloga onda je moguće da se naprosto radi o razvojnom strahu. Neovisno o tome koji je uzrok separacijske anksioznosti djetetu tada treba osnažiti osjećaj sigurnosti. Više o anksioznosti kod djece možete pročitati na ovome linku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/tjeskobna-anksiozna-djeca/.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom