Od tada živim s ocem s kojim nisam toliko bliska i on ima drugu ženu i dvoje djece. Otac i ja nismo razvili dobru komunikaciju i odnos povjerenja jer me je u dosta situacija razočarao. Rekao mi je da ima drugu ženu kad je već ona bila trudna, a ja sam to zadnja saznala. Jako malo vremena provodili smo zajedno, jedino kad smo išli na selo kod bake i djeda. Takav odnos utjecao je na to da ne mogu o svemu pričati s ocem, kao npr. o tome imam li dečka ili ne. Ove sam godine u svibnju upoznala dečka koji je stariji od mene, radi kao konobar, skroz je ok, nikad mi ništa loše nije učinio. Ocu nisam rekla za tu vezu jer sam pretpostavljala kako bi mogao reagirati. Sve je bilo u redu do listopada kad sam otišla studirati u Graz. Jedan vikend sam došla doma, otac je s obitelji bio na selu, a meni je rekao da dođem u stan te da će me stric ujutro dovesti na selo. Nisam otišla u stan nego kod momka, a ujutro kad sam se vratila u stan, u njemu je bila spremačica. Slagala sam tati da sam bila s drugom bakom, ali on je išao moju priču provjeriti i shvatio je da lažem. Bila sam primorana reći istinu. Rekla sam mu da imam dečka, a on je rekao da moram s njim prekinuti, da promijenim broj telefona, pobrišem profile s društvenih mreža i napravim test na trudnoću i droge. Čak mi je prijetio da me neće pustiti natrag u Graz. Sve sam ispoštovala što je tražio, u početku je sve bilo ok, iako ja psihički uopće nisam bila ok. Sad je već prošlo četiri mjeseca, ali moj se otac i dalje isto ponaša. Vrijeđa me, govori mi da se uopće nisam promijenila, da i dalje održavam kontakt s bivšim dečkom, čak je govorio da će me zaklati. Nedavno je imao moždani udar i mene za njega krivi. Glavni uzrok moždanog udara je dugogodišnji stres na poslu zbog kojeg je provodio minimalno vrijeme sa mnom. Ja ne radim ništa loše, učim, a njemu nikada nisam dobra. Ne znam što da radim? Ne mogu dopustiti da me psihički zlostavlja jer ću poludjeti. Ne dopušta mi kad dođem u rodni grad da izađem van i da se družim s prijateljima. Govori mi da nisam normalna. Primijetila sam da je u zadnje vrijeme postao agresivan.
Draga čitateljice,
ono što nitko ne bi trebao trpiti jest zlostavljanje – bilo ono psihičko ili fizičko. Stvari koje tvoj otac čini i kako se ponaša zaista upućuju na psihičko zlostavljanje, a budući da ti je i prijetio moj savjet je da što prije zatražiš pomoć. Iz tvog pisma nisam uspjela saznati je li tvoja majka upućena u sve što se događa s ocem, no ukoliko nije moj savjet jest da o svemu razgovaraš s njom i provjeriš možeš li doći njoj u Njemačku kako bi te zaštitila od prijetnji oca. Nadalje bi ti savjetovala da se obratiš Centru za socijalnu skrb i da im izneseš sve što si napisala i meni – iako si punoljetna, Centar na ovakva saznanja treba reagirati. Koji su točno njihovi mehanizmi – ne znam – no vjerujem da ih imaju i da ti mogu pomoći. Za pomoć se možeš obratiti i Plavom telefonu (01/4833-888) – vjerujem da će ti i oni znati dati upute što i kako dalje.
Šaljem ti podršku.