Osjećam se depresivno, uz napadaje panike i ne znam kako da si pomognem

Poštovani, imam 34 godine, ne pijem i ne pušim. Imam neke periode kad se osjećam loše.

shutterstock_1735801265.jpg

Tu su izraženi simptomi stezanja u prsima, knedle u grlu i u zadnje vrijeme osjećaj kao da sam u snu, kao da sanjam. Uz to imam manjak koncentracije, oslabljeno pamćenje, osjećam zbunjenost, a onda nastupi strah i panika zašto mi se to događa ili što ako se pogubim. Ne znam što da radim. Bila sam kod psihijatra koji mi je dijagnosticirao anksiozno depresivni poremećaj i dao misar i portal. Međutim meni je sve lošije. Molim vas za savjet što dalje i kako si pomoći. Unaprijed zahvaljujem.

Odgovor:

Draga čitateljice,

žao mi je što vam nije bolje. Postoji li opcija da lijek još nije stigao prodjelovati? Naime, pojedinim lijekovima potrebno je duže vrijeme da postignu svoj učinak (otprilike mjesec dana) a nekada u dogovoru s psihijatrom treba ili povećati dozu ili promijeniti lijek. Ne reagiramo svi isto na lijekove i nekome određena vrsta terapije pomogne, a nekome ne. Zato je važno razgovarati s liječnikom i reći mu točno kako se osjećate, je li došlo do ikakvih promjena i slično. Budući da nisam medicinske struke, najbolje bi bilo da se javite svom psihijatru i porazgovarate s njim vezano uz propisane lijekove. Slobodno ga pitajte sve što vam nije jasno vezano uz njihovo djelovanje.

Lijek vam je možda trenutno potreban da vam olakša simptome koje osjećate: stezanje u prsima, knedlu u grlu, strah, paniku. Iz vlastitog iskustva znam da su to zaista vrlo neugodni simptomi i da je uz njih teško funkcionirati u svakodnevnom životu. Ne morate se mučiti. Uvjerena sam da će vam psihijatar pronaći odgovarajući lijek koji će vam olakšati.

No osim lijeka koji će direktno utjecati na simptome, neophodno je i da dobijete podršku koja će vam pomoći da se sa svim neugodnim osjećajima naučite nositi i bez lijekova. To nije jednostavno jer nekada treba „prokopati“ malo dublje, odnosno saznati koji su uzroci tome da se ovako osjećate. Psihoterapija – terapija razgovorom – nije brza kao lijek, no jako je važna jer njome otklanjamo srž problema i na njoj učite kako se nositi s ovim neugodnim emocijama. Njezini učinci ostaju i nakon što terapija lijekovima završi. Stoga je vrlo bitno da paralelno uz odgovarajuću terapiju lijekovima krenete i na psihoterapiju.

Pokazali ste jaku volju za tim da pomognete sami sebe i vjerujte da je to ogroman korak na putu prema tome da vam bude bolje. Uz volju (koja je u velikom broju slučajeva presudna), moj savjet je da učinite još dvije stvari: javite se psihijatru vezano uz terapiju lijekovima i potražite pomoć psihoterapeuta. Šaljem vam podršku.