Postala je inatljiva, prkosna i krajnje neposlušna.
Na svako naše NE dobijemo erupciju negodovanja, suza i ispada bijesa. Iako joj kasnije kada se smiri objasnimo zašto se nešto ne smije nju to uopće ne zanima pa često dobijemo prijetnju: "biti će kako ja kažem" i slično. Naravno mi ostajemo pri svome i nema popuštanja. Došli smo u situaciju da se oko svega s njom moramo raspravljati na takav način po cijele dane što je veoma iscrpljujuće i za nas i za nju. Isto tako kada smo negdje u trgovini ili moramo nešto drugo obaviti sve se pretvori u pravi kaos, jer apsolutno sve dira, skida s polica, trči po trgovini, sakriva se, a u zadnje vrijeme je počela iz nekog hira bacati stvari po trgovini. Ona je malo dijete i ne očekujemo da stoji kao mumija kraj nas, ali uz silno objašnjavanje i dalje je sve po starom. S druge strane izrazito je inteligentna, snalažljiva, puna mašte, kreativna, otvorena i društvena. Kada s njom razgovaramo ponekad imamo osjećaj da u njoj čuči mali pubertetlija s obzirom na to na kojoj razini se raspravlja s nama.
Draga mama,
drago mi je čuti što imate jednu inteligentnu, snalažljivu, kreativnu i otvorenu djevojčicu. Vjerujem da Vam njen temperament u kombinaciji s njenom kreativnošću i inteligencijom predstavljaju velik izazov u postavljanju granica.
Spomenuli ste da u trgovini dira i baca stvari, skriva se i slično. Mala djeca imaju još poteškoća pri regulaciji svojeg ponašanja, pogotovo kada su pod utjecajem intenzivnih emocija (kao što je ljutnja, strah). Oni u svojim malim glavicama nemaju ideju o tome što mogu napraviti kada su ljuti te se prepuštaju trenutnom impulsu (bacanje stvari, udaranje, vikanje..). Tu im treba pomoć odraslih kako bi naučili izraziti svoju ljutnju na socijalno prihvatljiv način. U ovakvim situacijama važno je postaviti jasne granice. Naveli ste kako se znate često raspravljati s njom i razumljivo je da nošenje s njenim oponirajućim ponašanjem zna biti zaista iscrpljujuće. Postoje granice oko kojih se pregovara npr. hoće li obući crvenu ili plavu majicu, hoće li jesti griz ili sendvič za večeru i sl. One su korisne jer se dijete uči kritički razmišljati te se potiče razvoj verbalnih sposobnosti. No, postoje granice oko kojih se ne pregovara, za koje ne postoji mjesto ni situacija u kojima im je dozvoljeno prijeći. To su ponašanja u kojima je dijete agresivno prema sebi (tuče se, ozljeđuje), agresivno prema drugima (ozljeđuje druge osobe) te ako uništava imovinu (lupa i baca stvari koje se mogu potrgati). Naravno, prvenstveno Vi morate biti sigurni koja su ponašanja i reakcije Vama prihvatljive, a koje ne. Svakako savjetujem da ponašanja poput agresije prema sebi i drugima te uništavanje imovine shvatite ozbiljno te reagirate dok ćete joj dati slobodu izbora u drugim situacijama (granice oko kojih se može pregovarati). Više o tome kako adekvatno možete postaviti granicu pročitajte u ovome članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/.
Također, naveli ste da su se ova ponašanja intenzivno počela javljati unazad nekoliko mjeseci. Dobro se prisjetiti je li se nešto dogodilo što je moglo potaknuti Vašu kćerkicu na ovakve reakcije - preseljenje, dolazak brace/seke, samostalno spavanje, promjena vrtića, gubitak bliske osobe, napete situacije u obitelji i drugo. Djeca, kao i odrasli, kada su napeta i pod stresom često reagiraju burnije nego što bi inače reagirala, a za razliku od odraslih nemaju ni kapaciteta ni znanja kako se nositi s neugodnim emocijama. Probajte razumjeti što leži ispod njenih oponirajućih reakcija, koju poruku Vam time želi poslati? Mališani najčešće nemaju verbalnih sposobnosti izraziti svoje osjećaje te to čine putem raznih ponašanja. Puno ljubavi i strpljenja Vam želim,
Jelena Borić, magistra psihologije