Od malena je pokazivao više sklonosti prema djevojčicama i igri s njima. Kao mali igrao se sa sestrom s lutkama i zapravo nikada nije pokazivao interes za "muške igre" kao što su autići, računalne igrice i sl. U školi je izvrstan, a ide i u glazbenu školu.
U trećem razredu smo ga upisali na rukomet misleći kako će se tamo sprijateljiti, međutim nakon pet godina treniranja to se nije dogodilo. Od muških prijatelja iz razreda nitko ga ne zove na rođendane, samo djevojčice, i zapravo mislim da s dječacima uopće ne komunicira. I suprug i ja smo zabrinuti zbog toga. Suprug je čak vidno nervozan kada s njim počnemo pričati o tome da bi bilo dobro da pronađe nekog prijatelja sličnog sebi, ali mislim da je to rezultiralo s time da se od nas skriva i uopće ne priča o prijateljima. Inače je jako osjećan i pažljiv prema cijeloj obitelji, pogotovo prema bakama koje uvijek iznenadi nekom sitnicom (npr. kada su bolesne donese im čokoladu). Vidim da bi i on htio da ga prihvate dječaci, ali mislim da jednostavno ne zna kako im prići i pronaći nešto zajedničko s njima.
Uskoro će mu i rođendan i uvijek mu se jako veselio, ali ove godine je rekao da bi pozvao samo tri djevojčice, a izgovorio se time da se dva mjeseca nije čuo s prijateljima iz razreda zbog korona virusa. Jedino se meni to usudio reći dok je malo bezobrazno reagirao kada su ga tata i baka pitali koga će pozvati na rođendan. Zabrinuta sam za njega jer se bojim da se neće "normalno" seksualno razviti ako se druži isključivo s djevojčicama. Molim vas za pomoć.
Odgovor:
Poštovana,
vjerujem da ste zabrinuti i da interesi vašeg sina nisu u skladu s vašim očekivanjima ili očekivanjima ostalih odraslih u obitelji. Čini mi sa da je i vaš sin trenutno zabrinut oko toga kako istovremeno biti svoj i udovoljiti drugima te se počeo povlačiti i izbjegavati situacije u kojima bi mogao naići na osudu. Važno je razumjeti da seksualnost ni na koji način ne ovisi o tome druži li se dijete s dječacima ili djevojčicama. Bez obzira na to hoće li se vaš sin nastaviti družiti s djevojčicama, ili će se početi družiti s dječacima, njegova seksualnost će ostati ista.
Jedina razlika je što će se u društvu koje je on izabrao i koje njega prihvaća osjećati bolje i zadovoljnije, dok to neće biti slučaj u društvu koje ga ne prihvaća. Možda će vaš sin s vremenom naći prijatelje dječake s kojima će se osjećati dobro, ali dječaci s kojima je trenutno okružen očito nisu netko s kim može biti prijatelj. Čini se da je to obostrano i njegov zadatak nije da mijenja sebe kako bi se uklopio među njih. Kada pišete da vam se čini da se želi približiti dječacima, to i može biti točno, ali put do toga nije njegovo mijenjanje, već pronalaženje grupa dječaka s kojima će se moći povezati, i to samo ako on to želi.
Uz to, vaš sin ima 14 godina i izbor prijatelja i prijateljica uistinu treba biti na njemu, kao i to koga će pozvati na rođendan. Kritiziranje njegovog izbora društva i toga što se ne uklapa u muško društvo njemu šalje poruku da nije dovoljno dobar, da nešto s njim nije u redu, da se treba mijenjati, da ga roditelji ne prihvaćaju, što je sve snažan udarac za njegovo samopoštovanje.
Vidim da kod svog sina cijenite to što je pažljiv prema starijima i osjećajan, a istovremeno kada je takav u drugim situacijama, na primjer u društvu drugih dječaka, na to se gleda kao na problem i njegovu manu. Ovakva dvostruka mjerila prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja mogu biti vrlo zbunjujuća. Pozitivno je to što je vaš sin pažljiv prema drugima, osjećajan, odličan učenik i bavi se glazbom, a to što se zbog toga ne uklapa u dio društva, stvarno ne bi trebao biti njegov problem.
Jedna od najvažnijih zadaća roditeljstva je da prihvaćamo dijete i omogućimo mu da ostvari svoje potencijale. U situaciji u kojoj se nalazite, najvažnije je da vaše dijete dobije poruku da ga roditelji prihvaćaju bez obzira na to s kim se druži i koliko se uklapa među druge dječake. Osim za njega, ovo je važno i za vaš odnos i njegovo povjerenje u roditelje te spremnost da vam kaže kada ga nešto muči.
Nadam se da će vam ove smjernice koristiti.