Naime prije godinu dana smo se preselili u drugi grad i tu je krenula u vrtić, ali i nakon godinu dana ona se po mom mišljenju nije uklopila. Jako mi je žao zbog nje, jer je inače bila samostalna i otvorena djevojčica, koja je imala svoj krug prijateljica! Sada se (vidim iz njenih priča) pokušava uklopiti u svoju grupu, ali nije prihvaćena od strane drugih. Što bih ja mogla uraditi da joj pomognem, što bih joj trebala savjetovati i kako je utješiti? Molim vas da mi odgovorite, jako sam tužna zbog nje. Unaprijed hvala. IS
Draga mama,
vjerujem da Vam nije lako gledati Vašu djevojčicu kako se osjeća neprihvaćeno od strane vršnjaka u vrtičkoj grupi. Kažete da je prije bila samostalna i otvorena djevojčica no da su nakon preseljenja u drugi grad i polaska u vrtić krenule poteškoće s drugom djecom iz vrtića.
Ponekad može biti pravi izazov uklopiti se u grupu koja je već unaprijed formirana pa je, ukoliko je to i kod Vas bio slučaj, i Vašoj djevojčici zasigurno potrebno više vremena da bi se osjećala prihvaćeno od ostale djece koja su se međusobno zbližila još prije njenog dolaska. Ipak, bilo bi dobro razmisliti o tome kako je Vaša kćerka generalno reagirala na preseljenje? Nedostaju li joj možda prijateljice s kojima se prije družila? Ima li prijatelja izvan vrtića?
Svakako je jako pohvalno da uočavate osjećaje i potrebe svoje kćerke i da se trudite olakšati joj ovu nelagodnu situaciju. Za nju je najpotrebnije da budete uz nju kada je tužna, potištena, razočarana. Važno je da ju utješite i da joj pokažete da ju razumijete i da je potpuno u redu da se tako osjeća. Tada joj nije potrebno nuditi „rješenja“ i govoriti da će to proći, već je samo potrebno biti uz nju i pružiti joj podršku. U nekom drugom trenutku, kada Vaša kćerkica ne bude loše volje dobro bi bilo da kroz igru pokušate uvježbavati socijalne vještine koje bi ona onda mogla primijeniti u vrtiću u komunikaciji i prilaženju drugoj djeci.
Ponekad se djeca jako žele uključiti u razgovor ili igru druge djece, ali jednostavno ne znaju kako to učiniti ili odabiru krivi pristup. Npr.veća je vjerojatnost da će dijete biti uključeno u igru vršnjaka ukoliko im priđe s komentarima kao što su „Sviđa mi se ta igra“ ili „Kako si to naučio raditi?“ odnosno nekim pozitivnim sugestijama ili primjedbama, u odnosu na situacije kada dijete dođe s nekim komentarom kao što je „Ja to znam bolje od tebe“ ili „Ja već znam tu igru. Sad ću ti pokazati“.
Djecu je važno podučiti socijalnim vješinama na način koji im je razumljiv, a još bolje će shvatiti ako im nešto demonstrirate. Za to možete koristiti igru uloga te se s djetetom možete izmjenjivati u ulogama dok ne usvoji vještinu koju ga želite podučiti. Teme vaših igranja uloga mogu biti neke od sljedećih: poziv na druženje, dijeljenje igračaka s drugom djecom, jasno izražavanje svojih želja i potreba, spremnost na pomoć, pozitivno reagiranje, pokazivanje zanimanja za drugu osobu i sl. Na ovaj način osnažit ćete svoju djevojčicu, ali i razvijati odnos bliskosti i razumijevanja.
Tea Knežević,bacc.univ.psyh.Centar Proventus