Prije par dana bili smo na upisu u školu i tamo nam je doktorica rekla da bih ga trebala poslati psihologu jer je bio povučen, uplašen i tih. Napomenula sam da nije takav među poznatima i da mu treba vremena da se opusti. Ja sam stekla dojam da je imala kriv pristup prema njemu (hladan i strog), zbog čega se još više zatvorio. Ne znam jesam li u pravu ili ne? I ne znam što mi je činiti? KH
Draga mama,
čini se da je ono što ste Vi prepoznali kod Vašeg dječaka, a doktorica nije, dio njegova temperamenta. Neka djeca, a kasnije i odrasli ljudi, se u novim i nepoznatim situacijama na početku ponašaju povučeno, prvo promatraju oko sebe i treba proći neko vrijeme da bi se opustili i počeli uobičajeno funkcionirati. Hoće li ponašanje biti takvo ili će na prvu pristupati novim ljudima i situacijama ovisi o dimenziji temperamenta koja se naziva prva reakcija. Više o temperamentu i ovoj dimenziji možete pročitati u članku Temperament djeteta i roditelja.
Ukoliko smatrate da je to jedini razlog njegova ponašanja kod doktorice i ne smatrate to problemom, odnosno ne vidite da to djetetu značajno otežava funkcioniranje, da zbog toga nije nesretan, onda mi se čini da nema potrebe da dijete ide psihologu. Ako ipak želite otkloniti sumnju, možete se naručiti na savjetovanje kod nas ili nekog drugog psihologa kako biste porazgovarali o tome kako mu možete pomoći u takvim situacijama te kako da mu se smanji nelagoda u novim i nepoznatim situacijama.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom