Rođen je s dijagnozom nespecifične neonatalne infekcije, zastoj u razvoju i hipotonija, u terminu, na carski. Prohodao je sa 17 mjeseci, išao je na fizikalne terapije. Ide kod logopeda tri dana u tjednu po pola sata, već pola godine. Jedini napredak koji ja primijetim je da je detaljniji u objašnjavanju situacija gestikulacijom. I svaki dan mi je sve teže razumjeti što pokazuje. Kad mu kažem da ne razumijem i da mi kaže riječima, on ponovi sve opet gestikulacijom, ponekad i više puta, a onda odustane i nađe drugu zanimaciju. On je jako društven, nije sramežljiv, u društvu s drugom djecom pokušava uspostaviti konverzaciju gestama, gdje ga djeca uglavnom ne razumiju, na što on reagira tako što se sam počne igrati. Meni doktori uporno govore da će progovoriti, ali ja se bojim da ustvari postoji neki problem zbog kojeg on ne može govoriti i da će na kraju dati samo dijagnozu: dijete ne govori. Prije mjesec dana smo provjeravali i sluh i vid sve je ok. Neshvatljivo mi je da dijete koje je i previše zainteresirano za sve oko sebe, ne govori zato što je lijeno?
Poštovana,
za početak moram riješiti vječnu dilemu… Dijagnoza „lijeno dijete“ ne postoji. Djeca izbjegavaju one aktivnosti koje su im iz nekog razloga teške. Djeca kasne u razvoju nekih segmenata jer postoje pozadinski razlozi za to. Dakle, teškoće uvijek imaju neku realnu podlogu, a ta podloga se ne naziva lijenost. U anamnezi Vašeg djeteta vidljivo je da postoje faktori rizika koji su utjecali na razvoj dječaka. Iz Vašeg pitanja uočava se kako je kod dječaka postojalo blago kašnjenje u razvoju grube motorike i dječak je pohađao fizikalne terapije. Sada se uočava kašnjenje u razvoju govora. Obavili ste važnu pretragu kontrole sluha. Nalaz je uredan. Znači da ne postoji neka organska podloga za kašnjenje u razvoju govora.
No, osim razvoja govora kod djeteta je potrebno promotriti i ostale važne segmente njegova razvoja. Čitam kako dječak ulazi u komunikaciju i želi komunicirati. Osim iniciranja komunikacije i interakcije, važno je i koliko dijete razumije govor ljudi iz svoje okoline, izvršava li jednostavne i složene naloge. Važno nam je i kakva je djetetova igra. Naravno, bilo bi dobro znati i status kognitivnog funkcioniranja dječaka (psihološka obrada). Ukoliko niste, predlažem da napravite sveobuhvatnu procjenu djetetova razvoja (defektolog, psiholog, logoped, neuropedijatar). Također bi bilo dobro napraviti procjenu senzorne integracije dječaka. Često djeca koja kasne s razvojem govora, u podlozi znaju imati disfunkciju senzorne integracije.
No, svakako je važno da nastavite s logopedskom terapijom. Bilo bi dobro dječaku, uz gestikulaciju, uvesti i komunikaciju putem sličica (PODD sustav komunikacije) te smanjiti izloženost ekranima na najmanju moguću mjeru.