Već par puta je i isplazio jezik pa je dobio po stražnjici i otjeran je u krevet. Znači, ako se ozbiljno s njim priča, ne vrijedi. Ako se povisi ton, onda nešto i posluša. Međutim, lijep razgovor kod njega ne pali. Što da radimo? Hvala Vam na odgovoru.
Poštovani,
po mom mišljenju, u odgoju djeteta najvažnija je dosljednost roditelja i učenje djeteta da svako ponašanje nosi određene posljedice. Tek kroz niz događaja i iskustva, Vaš će sin shvatiti što će se dogoditi ako nešto (ne) učini – pri čemu je vrlo važna Vaša dosljednost. Stoga je bitno da uvijek isto reagirate na njegovo ponašanje, odnosno da ne odustajete iako možda u tom trenutku mislite da nema smisla. Neka dobije poruku da ćete njegovo ponašanje svaki put ograničiti kada želi nanijeti štetu drugome, sebi ili imovini. Kada je jednom izrečena kazna, tada „nema pomilovanja“. Važno je i da ta kazna nije prerigidna jer osim što će njemu biti teško i Vi ćete ju sami teško izdržati.
Vaš sin sada se, između ostalog, nalazi u vrlo osjetljivom periodu adolescencije kada preispituje svaku Vašu riječ, pokazuje bunt i pruža otpor prema većini onoga što kažete. Stoga je sada više nego ikada važno da postavljate granice i budete dosljedni. Zašto je dosljednost važna možete pročitati u slijedećem članku: http://www.roditelji.hr/skola/zasto-adolescenti-vole-dosljednost-granice/
Ono što bih Vam još preporučila jest da izbjegavate govoriti svom sinu što ne bi smio. Umjesto toga, orjentirajte se na ono što želite od njega: primjerice umjesto da mu kažete da ne smije plaziti jezik recite mu da želite da pospremi jezik u usta. Svakako bi savjetovala i da izbjegavate fizičko kažnjavanje jer mu udarcima šaljete poruku kako je u redu sukob rješavati udarcima. Nikada nemojte kritizirati njegovu osobnost (na način da mu kažete da je zločest), već se usmjerite na njegove postupke (to što si učinio nije dobro – tvoj postupak mi se ne sviđa).
Savjetujem Vam slijedeće:
- Redovite postavljajte granice – ako primjerice Vaše dijete želi svaki dan jesti hamburger, na Vama je da postavite granice i da djetetu date do znanja da mu to nećete omogućiti. Pri tome je iznimno važno da budete dosljedni, jer postavljanje granice bez pridržavanja istih uslijed popuštanja djetetu zapravo nema smisla. • Nagrađujte pozitivna ponašanja – nagrada može biti i pohvala, ona ne mora biti isključivo materijalne prirode. Dijete se treba upoznati s tim da se trud nagrađuje kako bi se pripremilo za obaveze koje ga tek čekaju. Na taj način će već od malih nogu shvatiti što to znači uspjeh i stvari neće doživljavati zdravo za gotovo. • Budite dosljedni – iz naše dosljednosti djeca zapravo uče da svako ponašanje nosi i nekakve posljedice. Dosljednost za njih znači sigurnost – drugim riječima, djeca roditelja koji su dosljedni u svakom trenutku znaju kako se ponašati i što mogu očekivati od roditelja/skrbnika: hoće li ga zaštiti ili ne, kako će roditelj reagirati i slično. Ako Vaš sin zna što očekujete od njega (primjerice, pospremanje sobe) i posljedica koje će se dogoditi ako se tako ne bude ponašao (primjerice, uskraćivanje odlaska van na igru jer nije pospremio sobu), stječe sliku svijeta u kojem njegovo ponašanje ima utjecaja na njega samoga i ljude oko njega.
I na kraju, toplo Vam preporučam da pročitate članak „Odgoj bez prijetnji i ucjena“ – https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/ – koji su napisale moje kolegice, a za koji vjerujem da obuhvaća sve važno vezano uz odgoj djeteta.
Želim Vam puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener