Naša veza od početka nije funkcionirala normalno, stalno smo se svađali zbog njegove posesivne ljubomore i nedostatka njegovog samopouzdanja i uvjerenja da ja njega varam (što nije bila istina) i mog okazivanja da nema pravo. Ostala sam trudna i definitivno sam željela dijete, on nije, ali je ipak ostao uz mene. Ta veza me sve više gušila i znala sam da ne mogu više biti u takvoj vezi, ali sam se zaljubila i kao magnet se nisam mogla odlijepiti od njega. Išli smo i na bračno savjetovanje zbog djeteta i počeo je raditi stan kod svojih, ali ni to nije pomoglo, jer ja njega nisam mogla uvijeriti da nisam takva kakvom me smatra i opet su bile konstantno svađe. Definitivno smo dolučili perkinuti prije 3 mjeseca. Problem je u tome, šta on ne želi često viđati malenu i uvijek ga ja moram moliti da je vidi, a prije dok smo bili skupa viđao ju je svaki dan. I primjetila sam na malenoj da je počela zbog toga imati odbojnost prema tati, govori mi da ona njega ne voli, boji se da ću je i ja ostaviti... Čitala sam da djeca razvedenih roditelja trebaju što više provoditi vrijeme s roditeljem koji nije s njom i bliskim osobama, bakama, dedama, da osjeti da je i dalje voljeno. Željela bi joj usaditi samopouzdanje i da odraste u stabilnu osobu. Zanima me što da radim da stekne samopouzdanje i da odraste u stabilnu i sretnu osobu. Da li da je vodim dječjem psihologu? Hvala! Mama A
Draga mama,
prije svega željela bi Vam reći da je izuzetno pozitivno što se Vašoj kćerki trudite osigurati redovite susrete s ocem. Dijete voli oba roditelja i stoga je jako bitno da dobiva poruku da je normalno i u redu da voli i onog roditelja s kojim više ne živi, odnosno kojeg u ovoj situaciji manje viđa.
Kod razdvajanja roditelja često puta se događa da dijete osjeća konflikt lojalnosti prema roditeljima te se trudi na neki način zadovoljiti oba roditelja koji osjećaju međusobnu netrpeljivost. Dijete „čita“ i najmanje znakove svojih roditelja i ubrzo shvati da jednog roditelja oraspoloži kada ono govori loše o drugom roditelju. Iz tog razloga nije dovoljno reći djetetu da ne smije tako govoriti o drugom roditelju, već je to potrebno i pokazati i na neverbalnoj razini.
Isto tako je bitno da Vaša kćerkica dobiva poruku da i nju otac voli te da možda manja čestina susreta tate i nje nije znak da mu nije stalo i da je ne voli, već da je njegov način iskazivanja ljubavi možda drugačiji od Vašeg. Česti kontakti roditelja s djetetom ne znače nužno da su ti susreti i kvalitetni, a jednako tako roditelj koji ne živi s djetetom može provesti manje vremena s njim a da se u tom periodu maksimalno posveti svom djetetu.
Ono što bi Vam još željela reći jest da su brojna istraživanja pokazala da razdvajanje roditelja ne mora biti stresno za dijete ukoliko se radi o „kvalitetnom“ razdvajanju u kojemu roditelji više nisu partneri u emocionalnom smislu, ali su i dalje partneri u odgoju djeteta. Zapravo je za dijete puno štetnije da odrasta u cjelovitoj obitelji u kojoj su stalno prisutne svađe ili čak i nasilje, nego da živi u jednoroditeljskoj obitelji u kojoj su odnosi kvalitetni. Stoga ne morate brinuti da će Vaše dijete biti nesretno isključivo iz razloga što ne odrasta u cjelovitoj obitelji.
Isto tako je bitno kako se prema cijeloj situaciji postavite Vi: ukoliko očeve rjeđe kontakte s Vašom zajedničkom kćerkom doživljavate kao izraz njegove nebrige i nezanimanja za dijete, vrlo vjerojatno će isto osjećati i Vaša kćer. S druge strane, ako to prihvatite kao nešto normalno, ako na njegovo ponašanje gledate iz nekog drugog kutka i ne tumačite da su svakodnevni susreti s djetetom znak ljubavi a rjeđi znak nedostatka iste i zanemarivanja, tada će se i Vaše dijete osjećati bolje, odnosno neće se osjećati nevoljeno.
Ponašanje Vašeg bivšeg partnera (prema Vama i kćerki) ne možete promijeniti – jedino što možete učiniti jest vlastite postupke i ponašanje prilagoditi situaciji. Ono na što možete utjecati, to je Vaše ponašanje prema kćerkici. Vaša kćer doista treba oba roditelja, bitno je da provodi vrijeme i s mamom i s tatom a kako se ne bi osjećala loše i nevoljeno važan je Vaš stav prema tom vremenu koje ona provodi s tatom. Poruke da je tata voli i da se voli družiti s njom samo možda ne stigne toliko vremena s njom provesti koliko i Vi, svakako će pomoći da se Vaša kćerkica osjeća bolje. Bitno je i da bez obzira na mišljenje o bivšem partneru ne govorite ružno o njemu u djetetovoj prisutnosti (idealno bi bilo kada bi se svega toga pridržavao i tata).
Ukoliko procjenjujete da je djetetu ili vama potrebna stručna pomoć, nemojte se libiti zatražiti istu – u svakom slučaju ona Vam samo može biti od koristi. U našem Centru radimo terapiju igrom za djecu kao i savjetovanja za roditelje te nam se u svakom trenutku možete obratiti.
Želim Vam puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener