U parku je svaki dan i igra se sa svojim vršnjacima koji su čini se puno agresivniji od nje (čak i oni mlađi). Iščupaju joj igračku iz ruku, gurnu ju jer se žele popeti prije nje na tobogan, uzmu joj njen tricikl... a kad ona nešto želi od njih, pokuša im uzeti, ali oni joj ne daju i ona odmah odustane. Činilo mi se do nedavno da ju to ne smeta jer, čim bi joj netko uzeo igračku, ona bi se okrenula na drugu stranu i zabavila se sa nečim drugim, ali joj je prije par dana dečko uzeo tricikl i nije joj ga htio vratiti i ona je počela plakati. Mislim da joj sve teže pada to kad joj otimaju igračke. Molim vas savjet kako se postaviti u toj situaciji? Znam da ne smijem biti ja ta koja će voditi njene bitke, ali mi stvarno ponekad dođe da malom nasilniku iščupam natrag njenu igračku! I brine me da će joj biti grozno u vrtiću, jer vidim da je puno manje onih koji su miroljubivi poput nje i sve dijele, a više onih koji čupaju i guraju se! Bojim se da ne postane isfrustrirana od njih. Unaprijed hvala na odgovoru! P.
Draga mama,
Lijepo je što primjećujete ponašanja i osjećaje svoje djevojčice i što shvaćate važnost toga da ju se nauči i zauzimanju za sebe, odnosno asertivnom ponašanju. Drago mi je čuti da se Vaša djevojčica često igra s drugom djecom i da je pri tome miroljubiva. To je svakako pozitivno i može se smatrati jednim od uspjeha u vašem odgoju. S druge strane, vidi se da Vas brine to hoće li se Vaša djevojčica uspjeti zauzeti za sebe kada joj je nešto doista važno.
Prema situaciji koju ste opisali, a u kojoj ona želi nešto od druge djece, oni joj to ne daju pa ona odustane, može se radititi o dva potencijalna uzroka.
Prvi je taj da se radi o karakteristici temperamenta – upornosti. Razmislite o tome ima li dijete tendenciju ostajanja u nekoj aktivnosti i može li se zaustaviti lako ako mu je preusmjerena pažnja ili se bori da dovrši zadanu aktivnost? Koliko dugo vremena dijete ostaje u nekoj aktivnosti bez obzira na prepreke? Ako Vam se čini da Vaša djevojčica i u nekim drugim situacijama nije baš uporna, onda bi se moglo raditi o tome da joj je jednostavno takav temperament i da će vjerojatnije procijeniti da joj nešto nije toliko važno i odustati tj.preusmjeriti pažnju, nego boriti se da nešto dobije, napravi, ostvari...
Ukoliko se kod Vaše djevojčice ne radi o manjku upornosti u uobičajenim situacijama, onda je možda razlog njenog nezauzimanja za sebe i svoje potrebe taj što jednostavno ne zna kako da to učini. Koliko je u svojoj okolini mogla vidjeti situacijie u kojima se netko zauzima za sebe? U kojima se rješava neki konflikt ili nesporazum? Važno je da svoju djevojčicu naučite koja ponašanja nisu prihvatljiva (kada ju netko odgurne, nešto joj otme i sl.) te kako da reagira u tim situacijama. Npr. možete joj reći da djetetu koje ju je gurnulo jasno kaže da ona nije za guranje. Najbolji način da svojoj malenoj približite te situacije i načine kako reagirati jest kroz igru.
Naime, možete uzeti dvije lutkice ili plišane igračke i ispričati joj priču u kojoj jedna lutkica otima drugoj lutkici igračku. Tada odigrajte scenu onako kako biste htjeli da Vaša djevojčica postupi u nekoj takvoj budućoj situaciji. Takvim pristupom pobudit ćete interes svoje djevojčice, a s druge strane ona će dobiti nove ideje o tome kako se je moguće na ispravan način zauzeti za sebe te jasno izraziti svoje želje i potrebe.
Puno sreće u daljnjem odgoju,
Tea Knežević, bacc.univ.psih.Centar Proventus