Prije 4-5 godina sam primijetila da se pomalo razlikujem od svojih kolegica na način da sam ja recimo uvijek voljela sjesti i čitati dobru knjigu, a one su voljele izaći i tračati na kavi. Trač me izuzetno živcira i nikako ga ne podnosim. Nikad dosad nisam imala neku ozbiljnu, čvrstu vezu, bilo je izlazaka, kontakata i razgovora s nekim momcima koji su mi vršnjaci, ali sam svaki put vidjela kako su ti momci nezreli, u razmišljanjima ograničeni i uglavnom me je to odbijalo. Prošle godine sam upoznala jednog momka, imao je 25 godina, prvo mi se svidio fizički, međutim kada sam ostvarila komunikaciju vidjela sam da to nije ono što meni treba. Njemu je trebala djevojka za koju nitko neće saznati i djevojka koja će mu samo dolaziti u stan. A kako ja nisam takva djevojka, naravno, nisam pristala na to. I od tada sam se nekako razočarala u momke svojih godina.
Krajem ljeta, u kolovozu prošle godine, upoznala sam momka koji je lijepo odgojen, kulturan, komunikativan, sve u svemu divan. Ali "problem" je taj što je stariji od mene 15 godina. On to sam ne ističe kao problem, njemu nije bitno što će ljudi reći. Većina mojih kolegica kaže kako je to ogromna razlika u godinama, kako to ne može napredovati i uglavnom mi govore da ne smijem ni o čemu drugome misliti osim o prijateljstvu. On nikad nije bio u braku i ima uglavnom ista iskustva kao ja u pogledu današnjih cura. Međutim, mislim da me nitko neće niti podržati niti razumijeti. Ja godinama promatram svoje roditelje koji žive skladno. Naime, moj otac je stariji od majke 12 godina i nikad im godine nisu predstavljale problem. Zanima me, događa li se nešto samnom kad mi se ne sviđaju gradski, urbani momci mojih godina? Jesam li previše zahtjevna? Je li u u redu izaći s momkom koji je od mene stariji 15 godina? Unaprijed hvala na odgovoru. Lijep pozdrav.
Draga čitateljice,
kada opisuješ sebe i svoje interese, u potpunosti se mogu prepoznati u njima. I kao srednjoškolka, a potom i studentica radije sam vrijeme provodila čitajući knjige nego na kavama. To se do danas nije promijenilo. Mislim da se svi razlikujemo i imamo različite sklonosti i interese. Nijedno nije bolje ili gore već samo drugačije.
Sasvim je normalno da za partnera, za jedan bliski odnos tražimo osobu koja dijeli naše vrijednosti, uvjerenja, interese. Teško se razumjeti i uspostaviti blizak odnos s nekim tko ima vrijednosti potpuno drugačije od naših. Moj osobni stav jest da za blizak odnos nisu važne godine. Ako nam osoba odgovara, ako je prepoznamo kao nekoga tko nam zaista po svemu paše, zašto onda odbaciti taj odnos radi brojke?
Ako velika razlika u godinama dovede do toga da se ne razumijemo, da jednostavno radi dobi imamo drugačije interese, onda možemo reći da su godine bitne. No, ako se to ne dogodi, tada problema nema. Zar ne?
Na tebi je da odlučiš što želiš, što te čini sretnom. Ako ćemo se voditi isključivo stavovima okoline, tada ćemo uvijek činiti (ili ne činiti) nešto radi drugih. A to nas u konačnici sigurno neće odvesti na put sreće.
Šaljem ti podršku.