Ali smeta me to što me čak ni sad ne puštaju van. Znači punoljetna sam, mogu se brinuti sama o sebi, ali oni to ne razumiju, oni misle sa sam ja još ona mala djevojčica od 10 godina. Jučer sam rekla majci da idem kod prijateljice odnijet joj nekakve stvari, a ona je rekla odnesi i odmah se vrati kući. Ja sam joj na to rekla "Halo, imam 18 godina, znam se sama za sebe brinuti, ne trebaš mi ti određivati kad da dođem i kad da odem". Ona je potom rekla da će biti tako kako je ona rekla. Trenutno sam posvađana s njom i ne razgovaramo, a s mojim roditeljima je nemoguće o bilo čemu razgovarati, jer oni to ne žele. Dajte mi savjet što napraviti, ako je s njima nemoguće razgovarati.
Draga čitateljice,
kada govorimo o adolescenciji, najčešće govorimo kako su tinejdžeri teški, kako im pristupiti, kako da roditelji „prežive“ to turbulentno razdoblje, a mnogo rjeđe govorimo o izazovima koje tinejdžeri doživljavaju kada su roditelji nepopustljive prirode. U odnosima roditelja i djeteta (a kad kažem dijete, uopće ne govorim o kronološkoj dobi, jer roditelji uvijek gledaju na osobu kao na dijete, čak i kad „dijete“ ima 40 godina) razmirice su nerijetka pojava, kako u ranoj, tako i u kasnijoj dobi. Kako bismo dobili željeni ishod, moramo biti mudri i „birati bitke mudro“.
Stoga ti savjetujem da svojim djelima pokušaš roditeljima suptilno ukazati na svoju zrelost – primjerice, preuzimanjem dijela kućanskih poslova, preuzimanjem odgovornosti za neke zadatke, pitanjem roditelja možeš li im kako pomoći i slično. Na taj način, daješ im informaciju da si sposobna izvesti mnoge stvari koje oni izvode, a pritom ne tražiš ništa zauzvrat. Međutim, ti zapravo zauzvrat dobivaš njihovo sve veće poštovanje i stvara se povjerenje u odnosu. Kad je odnos dobro uspostavljen, tada se šire mogućnosti za stvaranje dogovora i kompromisa. Nakon što im svakodnevno pažnju usmjeravaš na svoju zrelost, lakše ćeš dobiti njihov pristanak za izlaske i druženja. Međutim, u tim situacijama, jako je važno da poštuješ dogovor, jer je povjerenje nešto što se teško stječe, ali vrlo lako izgubi.
Ukratko, u situaciji kada živiš s roditeljima, možda bi mudrije bilo da popustiš i pokušaš pozitivnim ponašanjima utjecati na njihove odluke, već kada razgovor i nagovaranja nisu uspjeli postići željeni učinak. Kao i u bilo kojoj bitci, ponekad je mudrije povući se i planirati strategiju, nego ići u otvoreni napad. Sretno i mudro naprijed!
Srdačan pozdrav!