Napravili smo sve pretrage i sve je u redu, pa je pedijatrica zaključila da je riječ o samozadovoljavanju. Naša djevojčica ima 28 mjeseci, u siječnju je imala rota virus i tada se samozadovoljavanje smirilo, ali je sad opet počela s tim. U ožujku smo četiri dana bile u bolnici zbog febrilnih konvulzija. Sad je sve ok, ali vidi se da ju je to jako preplašilo, kao i nas. Samozadovoljava se najčešće kad je sama tj. kad nema pažnje ili kad je nervozna i ponekad kad tone u san. Svi mi govore da je to normalno, i vi ste mi to napisali u prošlom odgovoru, ali mama ko mama, i dalje se brinem jer traje godinu dana. Ona je inače jako napredna za svoje godine. Broji, zna na sat, počela je učiti slova, voli jako knjigice, pametna je. Voli jako slušati muziku i to staru međimursku etno muziku. Po puno se stvari razlikuje od vršnjaka. Ne ide još u vrtić, ali ima prijatelje u susjedstvu s kojima se igra i normalno se ponaša. Normalno je dijete, osim ovog samozadovoljavanja. Molim vas za savjet! M.
Draga mama,
Prema Vašem pismu, vidi se da ste vrlo predana majka.
Kada su dječica jako pamenta i intelektualno vrlo napredna, znaju imati poteškoće u emocionalnom dijelu razvoja. Često je između njihovog intektualnog i emocionalnog razvoja veliki raskorak, zbog čega znaju biti napetija i to se može izraziti na različite načine, između ostalog i kroz samozadovoljavanje.
Pokušajte se sjetiti što se događalo kada je imala Rotavirus – koji bi razlog mogao biti da se tada smanjilo samozadovoljavanje? Što je u njezinom životu bilo drugačije? Jeste li Vi bili s njom? Jeste li Vi i suprug bili više posvećeni njoj?
Također, budući da ste primijetili da se više samozadovoljava kada je sama, kada je nervozna ili kada tone u san, to znači da joj treba pomoći da pronađe drugi način da se smiri. Primjerice, kada tone u san, probajte ju nježno masirati, uz nježnu muziku.
Kada je nervozna, pomozite joj da se smiri na drugačiji način. Primjerice, dajte joj tada plastelin, glinu, vodu, tijesto. To su sve mediji za igranje koji mogu pomoći da se smiri. Pokažite joj kako se može igrati s plastelinom ili slično. Unestite se u tu igru, uložite puno energije, kako biste joj neverbalno i nedirektno pokazali kako svoju nervozu može izbaciti koristeći te medije za igranje. Pokažite joj to toliko puta koliko joj je potrebno da shvati korisnost.
Paralelno s tim, razmišljajte o tome što je uzrokovalo njezinu nervozu – da li je gladna, žedna, da li ima potrebu za igrom s vršnjacima, za igru s Vama, s tatom, da li ima potrebu ići van? Što ju čini nervoznom? Kada dođete do tog uzroka recite joj izravno – „znam da si sada gladna, jest ćemo za....“ ili „znam da si umorna, sada ćeš ići spavati“, „znam da bi sada htjela da se igramo, ali sada moram kuhati večeru. Hoćeš li ti kuhati svoju večeru? (i date joj njezino suđe da „kuha“ zajedno sa Vama)“ ili što god da je uzrok. Ako ne možete ići npr. van jer vani kiša pada, recite joj i to npr. „znam da želiš ići van, ali vani kiša pada. Ajmo ti i ja plesati (ili predložite neku drugu fizičku aktivnost)“. Kada izgovorimo djetetu njegovu potrebu, tada se njegova emocionalna reakcija zna smanjiti, jer dijete tada zna da smo ga čuli i razumjeli njegovu potrebu pa više nema potrebu da snažno naglašava to.
Nadam se da će Vam ovaj odgovor biti koristan, a ako se samozadovoljavanje Vaše djevojčice i dalje nastavi, svakako Vam preporučam da se obratite dječjem psihologu.
Sretno,
Tatjana Gjurkovićdipl. psiholog, certificirani terapeut igromCentar Proventus