možda je važno napomenuti, dosta je kasno počela pričati, s tri godine verbalno, a do tada je uglavnom ne verbalno komunicirala (a prije toga smo bili kod logopeda koji je ustanovio kako nema fizičkih ni tehničkih prepreka), te zadnjih godinu i pol ide na terapije, govorne vježbe u Suvag (radilo se o relativno uobičajenoj zamjeni određenih slogova, G sa D, K sa T, poteškoće sa R i sl.). Danas je situacija vrlo dobra, ostalo je 'nečisto' R. Međutim, u zadnjih nekoliko mjeseci događa se da prilikom odijevanja, npr. štramplica, tajica, čarapa ili prilikom obuvanja naprosto poludi, dobije napadaj bijesa, jer joj štramplice 'ne valjaju', tenisice ne može namjestiti baš kako ona želi i sl., neovisno o tome jesmo li isprobali nekoliko vrsta čarapa ili ne. Takvo ponašanje često završi velikom ljutnjom, plačem, histerijom. Imate li neki savjet po tom pitanju? Što nam Leonarda želi poručiti? Radi li se o prolaznoj fazi koju možemo smatrati normalnom ili? Kako ispravno reagirati? Što eventualno poduzeti? Hvala unaprijed, mama Gabi
Draga Gabi,
vidim da se trudite što bolje razumjeti Vašu curicu te promišljate kako joj najbolje pomoći. Primijetili ste promjene u Leonardinom ponašanju (burne reakcije, bijes) koje su počele zadnjih nekoliko mjeseci i pitanje koje ste si postavili je odlično –„Što nam Leonarda želi poručiti?“
Naime, djeca nemaju ni znanja ni kognitivnog kapaciteta kojim bi objasnili da se nešto događa u njima ili da ih nešto muči. Najčešće to iskazuju upravo kroz promjenu ponašanja. Bezazlene situacija poput oblačenja čarapica ili tenisica mogu služiti kao okidač koji na površinu izvlači puno dublje emocije. Velika ljutnja, plač i histerija vjerojatno su vezani uz nešto drugo čega Leonarda trenutačno možda nije ni svjesna. Vjerujem kad bi je pitali zašto je tako burno reagirala će i sama većinu vremena odgovoriti da ne zna. Spomenuli ste da će na jesen u školu. Polazak u školu svoj djeci velika je životna promjena i bez obzira na njeno veselje moguće je da su prisutne i druge emocije poput straha, tuge ili brige. Također, probajte se prisjetiti se kada se prvi puta javilo takvo ponašanje. Je li se neposredno prije dogodila promjena u Vašoj obitelji? Bilo kakva promjena, posebice ako je Leonarda senzibilnije dijete, može uzrokovati promjenu ponašanja.
U trenutku kada Leonardu obuzmu intenzivne emocije objašnjavanje da su joj štramplice zapravo dobre i da je već promijenila četiri para ili da je tenisice zapravo ne žuljaju neće biti puno od koristi. Važno je da se usmjerite na njene emocije i pomognete joj da ih na neki način proradi. U trenutku kada burno reagira nastojte prvo imenovati emociju, misao ili ponašanje koje Leonarda iskazuje npr. „Čini se da ti niti jedne štramplice ne pašu! Baš te to ljuti.“ „Najrađe ne bi obukla niti jedne štramplice!“ i sl. Ovim putem ćete joj pomoći osvjestiti misli i osjećaje koje ona prolazi tako što ćete ih izreći umjesto nje. Osim toga time joj pokazujete da ju razumijete što može pomoći da se dijete opusti i posljedično malo primiri. U svakodnevnim situacijama joj također možete biti podrška u osvještavanju i samoregulaciji emocija. U tome joj može pomoći imenovanje osjećaja u slikovnicama i pričama te korištenje empatičkog reflektiranja kroz što češće osvještavanje i verbaliziranje njenih emocionalnih reakcija („Vidim da si ljuta jer ne možeš sada gledati crtić.“, „Tužna si jer danas ne stignemo u park.“, „Baš te ___ razveselilo!“...). Samim time Leonarda uči o svojim osjećajima, kako prepoznati emocije u svojemu tijelu te da je u redu osjetiti i izraziti sve emocije (ljutnju, strah, sreću, tugu..).
Također, odraslima neke djetetove želje mogu biti neshvatljive, ali svatko ima pravo na svoje želje i to je dio na koji ne trebamo pokušavati utjecati. Da bi se djetetu pokazalo da se neka želja ne može ispuniti, ne treba mijenjati želju i pokušavati razuvjeriti dijete, niti popustiti svakom zahtjevu, već samo dati do znanja da vidimo da joj je teško i da stvarno to želi, ali na žalost sada joj se ne može udovoljiti. Koliko će trajati takvo ponašanje uistinu ne znam odgovoriti. Prvi korak je da pokušate zajedno s njom biti u njenim burnim reakcijama i dopustiti da te osjećaje izrazi na socijalno prihvatljiv način. Uz empatičko reflektiranje i razumijevanje njenih osjećaja svakako trebate postaviti granicu ako Leonarda počne iskazivati agresivna ponašanja (agresija prema sebi, drugima ili uništavanje imovine). To što ima mamu koja se brine, koja joj želi najbolje, koja pita kada je u nedoumici njena je velika prednost koja će joj sigurno olakšati učenje samoregulacije i vlastito razumijevanje, a onda i omogućiti lakše nošenje sa životnim izazovima.
Puno sreće Vam želim!
Jelena Borić, magistra psihologije