Naša četverogodišnja curica je nedavno počela trgati nokte i to toliko da dođe do mesa i onda ju naravno peče i boli, iako kaže da neće više opet se dogodi. Prije osam mjeseci dobila je brata i na početku nije pokazivala ljubomoru, sada bi htjela stalno biti kod mame. Vjerujem da je trganje noktića povezano s tim, ali ne znam kako joj pomoći, zovem ju kod sebe da se pomazimo i čitamo priče prije spavanja (to smo sve radile i kad brace još nije bilo), družimo se ali kao da joj to nije dovoljno. Plačljiva je i u vrtiću i stalno mene doziva (pogotovo kad ju probude) kod kuće isto želi da sve ja s njom obavljam, ali voli svog bracu i nikome ga ne bi dala. Molim vas pomozite. Imam osjećaj da je postala nesigurna i srce me boli što ne znam kako joj pomoći. Unaprijed hvala na pomoći. mama M.
Draga mama,
Čini se da ste prepoznali da Vašu djevojčicu nešto muči do te mjere da ne zna kako da se nosi s tim pa se to počelo pokazivati kroz njeno ponašanje. S obzirom da navodite da je djevojčica svjesna da je to što si radi zapravo za nju štetno i da ju to boli, ali onda to ipak ponavlja, čini se da ona sama nema kapacitet da to iskontrolira. Stoga svakako treba pomoć, bilo Vašu, bilo stručnu.
Kao što ste i sami pretpostavili, takvo ponašanje bi moglo biti povezano s odgođenom reakcijom na rođenje brace i s prilagođavanjem na to da više nije samo ona Vaš centar svijeta. Naime, vrlo često je uzrok ponašanja kojeg ste opisali neka potisnuta emocija – npr.ljutnja, frustracija, ljubomora, strah... Također, to može biti odraz tjeskobe kod djeteta.
Dakle, u svakom slučaju, djevojčici je potrebno pomoći da se izrazi na neki drugi način (bilo da ju se nauči i potakne verbalizirati osjećaje i potrebe, bilo da se potiče izražavanje kroz igru) i oslobodi se nakupljene tjeskobe.
Više o tjeskobnoj djeci možete pročitati na https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/predskolci/17/tjeskobna-anksiozna-djeca/8885/1. Ukoliko ćete trebati dodatnu pomoć možete nam se javiti u Centar Proventus.
Tea Kneževićmagistra psihologije, praktičarka terapije igrom