Reagira i ako joj nešto damo a ona to tad ne želi ili izvučemo neku igračku iz ormara i plače na određene pjesme. Takvo se ponašanje pojačava prilikom umora. Imam osjećaj da je to povezano sa strahom, pa jednostavno ne znam kako da se postavim. Zanima me vaš savjet kako da se ponašam u takvim situacijama i mišljenje da li je to normalno u ovoj dobi? Hvala! a.
Poštovana,
vjerujem da Vam nije lako razumjeti ponašanja Vaše djevojčice. Primjeri koje ste naveli opisuju neobično ponašanje koje možemo smatrati načinom na koji se Vaša djevojčica odabrala nešto iskazati. S obzirom da nemamo dovoljno informacija teško je reći o čemu se točno radi. Ono što je moguće jest da djevojčica na taj način pokušava imati bar neku kontrolu nad situacijom i događanjima oko nje. Potreba za pojačanom kontrolom može se javiti ukoliko dijete nema jasnu strukturu, odnosno jasno postavljene granice od strane roditelja. Stoga bi bilo dobro razmisliti o tome na koji način postavljate granice njezinom ponašanju. Dajete li joj dovoljno prostora da se izrazi i vjerujete li u njenu procjenu? Ili ste više zaštitnički nastrojeni roditelj?
Iako se na prvu možda ne čini tako, djetetu zaista jest lakše funkcionirati ukoliko su mu granice predvidive i jasne jer to mu daje osjećaj sigurnosti. Ako je Vaša djevojčica teško prilagodljiva, možete joj olakšati tako da joj neke nadolazeće situacije najavite. U situacijama kada ona inzistira na nečemu što Vama nije ok nužno je da joj postavite jasnu i dosljednu granicu. Prvo joj možete empatički reflektirati osjećaj ili potrebu koju iskazuje (tugu, ljutnju, želju da se nešto ne dira...), zatim postaviti jasnu granicu te joj eventualno ponuditi neke primjerene izbore ili alternative (kako bi ipak dobila neku razinu kontrole nad situacijom te preusmjerila pažnju na to što joj ponudite).
Sretno!
Tea Kneževićmagistra psihologije, praktičarka terapije igrom