Zadnji put kada smo bili u Zagrebu, prije mjesec i pol, bili smo kod pedijatra privatno, jer tamo nemamo izabranog pedijatra, koji slučajno ima subspecijalizaciju iz dječje neurologije. Bili smo kod njega zbog bolesti, bojali smo se da nije upala uha, pa nismo htjeli čekati povratak. Srećom upala se nije razvila jer smo došli na vrijeme. Rekao nam je između ostalog, da bi trebala puno više pričati za svoju dob i da je to zato jer je porod bio duži (22 h). Samo mi je osvijestio moje sumnje i bojazni jer sam i ja primijetila kod djevojčica njene dobi (manje dječaka) da puno više pričaju. Nismo mu rekli da živimo u inozemstvu i da svaki dan čuje i druge jezike i da joj to možda stvara konfuziju, da joj je zbog toga teže i da ide u vrtić na francuskom zadnja 3 i pol mjeseca. Ja bih rekla da izgovara s razumijevanjem od 40 do 50 riječi. Sve razumije, tete u vrtiću kažu da sve više razumije i francuski i da izvršava što joj se kaže. Nisu joj problem jednosložne riječi kao npr. sat, zec, žir, čep, miš, sir, šal itd. i neke višesložne; šešir, šest, čaj, šećer, cvijeće, cvijet, čaša, jaja, bombon, pauk. Izgovara i kratke rečenice kao: pao je, zec spava, mama daj, daj vau (daj vode), što je to (ta-ta-te ili ta-ta-ce) i ima svoje izraze za psa (vau- vau), ključ (tut), jesti (papa), vodu (vau), čokoladu (čua), keks (ce), bananu (mam-mam), ovcu (be), bubamaru (ma-ma), pile (pei), doviđenja (pa-pa, cao), kada nešto hoće jesti nam- nam (njam-njam), za brojku dva (da), srce (ce-ce), ptičicu (tačca), žabu (nama). Zna i nekoliko francuskih riječi: bonjour, au revoir, merci, bébé. Rekao je da ako ne bude više pričala do dvije i pol godine da potražimo pomoć logopeda. Stalno brblja, uglavnom nerazumljivo, ali stalno ponavlja omiljene riječi (trenutno je to zec). Uglavnom gleda sve oko sebe (i dira) i pita što je to, ali kad joj odgovorimo ne ponavlja, osim riječi koje zna otprije. Luda je za slikovnicama i svoje omiljene stalno vrti i ispituje što je što, po sto puta. Prepoznaje životinje, vrste jela, dijelove tijela, brojeve do 10, neka slova, vozila, većinu stvari. Motorika joj je super, prohodala je s 11 mjeseci, vrlo je aktivna i ne staje ni sekunde. Vrlo je vješta s penjanjem i moramo stalno biti na oprezu, jer se penje svugdje. Naš pedijatar ovdje kaže da je s njom sve ok i da ne priča puno jer ionako dobije od nas ono što želi. Moj rođak koji je liječnik i koji i sam ima djevojčicu od godinu dana kaže da su kod nas (neuro)pedijatri takvi da znaju uglavnom ono što piše u knjigama, a da je život i iskustvo raznoliko i da je svako dijete priča za sebe. Kaže da jednostavno neki ljudi pričaju više, neki manje i da to nije neki odraz inteligencije. Malo su me umirili, iako me i dalje nagriza sumnja. Mnogi kažu da često djeca propričaju u dobi od oko 2,5 godine. Ja vjerujem da to, kao i sve, proces i da nitko na propriča “preko noći“. Voljela bih čuti mišljenje logopeda. Unaprijed zahvaljujem. Lijep pozdrav, B.
Poštovana,
opis Vaše djevojčice ide u prilog djetetu čije jezično - govorne vještine odgovaraju dvogodišnjacima. Što se tiče same duljine poroda i potencijalne neurorizičnosti, potrebno mi je više detaljnih informacija (jeste li pušač, jeste li imali visoki krvni tlak tijekom trudnoće ili trudnički dijabetes, jeste li uzimali neke lijekove tijekom trudnoće, je li porod bio prirodnim putem i na termin, je li dijete netom prije poroda boravilo u čistoj plodnoj vodi, je li imalo pupčanu vrpcu oko vrata, je li dijete zaplakalo nakon poroda i sl.) kako bih Vas riješila potencijalne zabrinutosti na ovom području.
Naveli ste da Vas zabrinjava slabija govorna produkcija djeteta, no ono što je trenutno važnije od same govorne produkcije jest potreba za svrsishodnom komunikacijom, razumijevanje i izvršavanje dvosložnih naloga izvan poznatog konteksta te produkcija više od pedesetak riječi koje su razumljive užoj okolini. Vaša djevojčica očigledno raspolaže sa svime time. Iz Vašeg upita je također vidljivo kako je i motorički razvoj djeteta u skladu s dobi, što je veoma važno u procjeni.
Jedna od bitnijih informacija jest odrastanje djevojčice u dvojezičnoj okolini. Naime, dijete do 3. godine gradi bazu materinjeg jezika učvršćujući jezična i gramatična znanja u specijaliziranim neuralnim centrima. Kada je dijete u ovom periodu u isto vrijeme izloženo materinjem i stranom jeziku, prirodno počinje stvarati dva mentalna leksikona u koja odvojeno pohranjuje riječi iz oba jezika. Jezično-govorni razvoj tada izgleda produkcijski kvantitetno usporeno, no receptivno bogatstvo (razumijevanje) je najčešće u skladu s iskustvom kojem je dijete izloženo. U ovakvim slučajevima je veoma bitno da uža okolina djeteta uvijek komunicira materinjim jezikom pred djetetom, tj. da nema tzv. „miješanja kodova“ gdje se kombiniraju dva jezika međusobno. Na taj način dijete u kućnom okruženju i dalje dobiva bazu jednog jezika, a u okolini usvaja elemente drugog jezika bez da međusobno miješa gramatiku i vokabular dva jezika. Ukoliko ste i dalje zabrinuti svezi razvoja Vašeg djeteta u višejezičnoj okolini, preporučujem Vam detaljniju logopedsku obradu i savjetovanje u svezi poticanja razvoja jezika i govora djece do 3. godine u dvojezičnoj okolini.
Diana Plantak, mag. logopedKabinet Korneo