Kad je bio mali, na Jarunu se bojao labudova i patki, ali nismo tako često išli pa nije bilo toliko očito. Noćas nije mogao spavati zbog straha od vrana. Jučer je plakao na igralištu i bježao od vrana. Druga djeca mu se rugaju i zadirkuju ga, što čini situaciju još težom. Razgovarala sam s njim, dala mu do znanja da se svatko boji nečega i da će to polako proći, ali ne znam što dalje. Tata negira problem.
Draga mama M.,
spominjete kako se njegov panični strah pojavio ovo ljeto. Pitam se što se tada dogodilo? Je li imao neko neugodno iskustvo? Ovo je specifična fobija koja može nastati zbog nekog neugodnog iskustva. S obzirom da navodite da se strah od vrana generalizira i na druge ptice te kako mu se strah javlja i u situacijama kada nije u blizini ovih ptica odnosno javlja mu se i noću pa ne može spavati, savjetovala bih Vam da se ipak dijete uključi u tretman kod psihologa ili psihoterapeuta. Naime, koliko god se nama odraslima neki dječji strah čini bezazlen, Vaš sin si u trenutcima kada ga taj snažni strah obuzme naprosto ne može sam pomoći. Njegov strah je za njega stvaran i intenzivan – tada mu tijelo postaje napeto, misli negativne i fokusirane na strah te se tada teško može prisjetiti nečega što mu je rečeno ili nečega čega je inače zapravo svjestan i razumije (npr.da ga ptica neće ozljediti). Razumijeti nešto na kognitivnoj razini ne znači da se strah neće javiti.
Navodite da su njegov strah primijetila i druga djeca te da mu se zbog toga rugaju. Vjerujem da je Vašem dječaku teško zbog toga i zato mu je važna Vaša podrška i razumijevanje. On sigurno ne bi htio bojati se ptica no očito je da ne može sam savladati taj strah. Kako bi se izbjegle daljnje posljedice na njegovu sliku o sebi i posljedice zbog ruganja od strane druge djece bilo bi dobro potražiti stručnu pomoć.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom