Upoznali smo se u klubu prije godinu dana i nakon toga smo se dva dana dopisivali i odjednom mi više nije odgovorio, ali me to nije toliko dotaklo jer se nismo ni znali, ni imali osjećaje. Pola godine nakon toga mi se javio da želi izaći sa mnom jer bi htio ozbiljnu vezu i da sam mu još uvijek u glavi i da mu je žao što je prvi put onako postupio, jer iako je shvatio da uz posao (konobar je u sezoni) nije imao puno slobodnog vremena, ipak nije način da se samo ne javi. Rekla sam da to svakako nije bio način, ali ajde. Bilo pa prošlo.
Nakon toga dogodilo mi se najboljih 9 mjeseci u životu. Stvarno sam vidjela da se trudi, izlazili smo, voljeli se, razumjeli. Bio je sve što sam očekivala, i više, jer sam vidjela da me iskreno voli i razgovarao je sa mnom o svemu. Govorio je koliko je sretan sa mnom i sve one stvari koje znate da vam netko govori i radi jer mu je stalo do vas. Vidjela sam u njemu razumnog i dobrog dečka koji je uvijek napravio sve za mene, u bilo koje doba dana (kad god mi je bio potreban, on je bio tu). Znali smo imati nesuglasice, posebno jer se zbog posla nismo toliko viđali, ali smo ih rješavali i to nikad nije ništa mijenjalo. I onda je došao taj dan kad smo se posvađali zbog gluposti i tu sam ja planula više nego inače, jer me povrijedilo to što je on znao nekad moju normalnu poruku protumačiti kao svađu, pa sam se tu naljutila. Zašto misli da bi se ja namjerno išla svađati. Tu večer smo izašli i još sam bila ljuta, ali on je to htio riješiti ali sam ja otišla kući bez da smo se pomirili. Što znam da je moja greška jer smo to mogli odmah riješiti. Nakon toga se nismo vidjeli jer je imao nekog posla, pa je to preko poruka izgledalo još gore.
Sad dolazim do djela gdje je on dva tjedna meni govorio da ćemo izaći i to riješiti uživo kao uvijek, da se ne brinem, da je normalna stvar da se svađamo i da budem bez brige, da ćemo se naći. Čak sam ga jednom i pitala da li on mene izbjegava, na što je on rekao da to nikad ne bi napravio i da će što prije osloboditi vrijeme, da se ne vidimo toliko jer ima puno posla sa strane. I sama sam znala da to nije tako, jer svatko može naći vremena ako želi, ali opet sam mu vjerovala jer nikad nisam vidjela znakove da se odljubljuje, pa čak i kad smo se posvađali govorio mi je da me voli i da se nikad ne brinem zbog svađa, jer imamo puno više lijepih stvari od tih svađa, pa sam iz tog razloga čekala dan da izađemo i razgovaramo. A onda sam shvatila da on zapravo uopće ne želi izaći i razgovarati, nego samo govori da ćemo se naći jer nema hrabrosti ni poslati poruku da me više ne želi. Nakon toga sam mu poslala zadnju poruku gdje sam rekla da je samo trebao napisat da ne želi biti sa mnom, a ne lagati da ćemo izaći ako to ne misli. On je odgovorio da nije očekivao da će me samo odjednom prestati voljeti.
Povrijedio me način na koji je izveo taj prekid, uz laži i muljanja. Ne mogu vjerovati da je to napravio netko tko je izgledao kao razuman.
Odgovor:
Draga čitateljice,
zaista mi je žao zbog prekida veze. Iz tvog pisma vidim koliko si povrijeđena, posebno zbog načina na koji se taj prekid dogodio.
Iako mi nisi postavila pitanje, imala sam potrebu napisati ti da postupke drugih ljudi često puta ne možemo predvidjeti. Budući da sam struke koje jesam, i sama sam se bezbroj puta znala pitati kako je moguće da me moj dojam o nekome u potpunosti prevari. Moguće je. Čak i kada postoje naznake u nečijem ponašanju, mi ih često iskrivljujemo ili brišemo i fokusiramo se na one koji se uklapaju u našu sliku o nekome.
S druge strane, ono što je karakteristično kod ljubavnih veza je to da kada faza zaljubljenosti prođe, tek tada možemo realno vidjeti je li pored nas osoba s kojom zaista želimo biti ili ipak ne. Kada prođe zaljubljenost, tada nestaju i one „roza naočale“ s kojima smo do sada gledali na drugu osobu i počinjemo uočavati i njezine mane. Odjednom nas smeta ono što nas nikada nije smetalo ili nam je čak bilo privlačno. Sada procjenjujemo jesmo li uopće dovoljno kompatibilni i možemo li prihvatiti i mane druge osobe. Ako zaključimo da jesmo, tada ostajemo u vezi iako je zaljubljenost prošla. I isto tako ako zaključimo da nismo, prekidamo vezu. Nekada oba partnera u isto vrijeme zaključe isto, no pitanje je koliko je taj slučaj čest.
Način na koji netko prekida vezu može biti jako okrutan. Zašto to netko čini baš tako – tko zna? Možda mu je previše neugodno, možda misli da je bolje tako, možda nema hrabrosti… No to u konačnici više nije ni bitno. Ono što je za tebe bitno je da iz ove veze sa sobom poneseš sve što je bilo dobro i lijepo, da osvijestiš što je bilo loše i da dalje nastaviš bogatija za jedno iskustvo. Iako zvuči kao klišej, vrijeme zaista pomaže da rane zacijele. Okruži se bliskim ljudima, njeguj samu sebe.
Šaljem ti podršku.