Već je prije drugog rođendana crtala poprilično realistične slike ljudi i životinja (moglo se jasno prepoznati dijelove tijela, čak je crtala detalje kao što su naočale, kosa i sl.). Primijetila sam da u posljednje vrijeme sve više šara, odnosno slika apstraktne slike. Već dugo nije nacrtala ništa što bi se moglo nazvati čovjekolikim crtežom. Isprva se nisam obazirala pa sam se ipak počela zabrinjavati... Odgajateljice kažu da je to samo faza i da ne tražim problem gdje ga nema. Ne bih rekla da je to neka reakcija na stresni događaj (imali smo ih, ali nikad se ništa nije reflektiralo baš na crtanje). Možete li nešto reći o toj temi? Unaprijed hvala.
Draga Maja,
vjerujem da Vas zabrinjava to što je ona počela crtati apstraktnije i vjerojatno se negdje provlači misao da je to mogući znak nečeg ''ozbiljnijeg''. Dječji crtež puno govori o njihovom unutarnjem svijetu. Što ih zanima, na što su usredotočeni. Kako nemam informacije o njenom dosadašnjem razvoju i uobičajenom funkcioniranju u svakodnevici mogu samo prokomentirati moguće razloge zašto je ona počela crtati apstraktnije nego inače.
Raniji crteži Vaše djevojčice su iznimno daroviti, inače djeca detalje na crtežima (kao što su naočale) počinju crtati tek oko 4-5 godine. No, s obzirom na to da je darovita tj. da puno toga razumije moguće je da ju zanimaju drugačiji načini crtanja. Kako će se te boje spojiti, na što će te šare ličiti. Također, spomenuli ste da ste imali stresne događaje što svakako mogu utjecati na promjenu načina crtanja. Jedan od razloga promjene načina crtanja može biti upoznavanje sebe i drugih ljudi. Kako će mama reagirati kad nacrtam šareni, a kako kada nacrtam drugačiji crtež? Hoće li me mama prihvatiti i ako nacrtam jako pošaran crtež? Hoću li i tada biti ''dobra'' djevojčica? Sve su to samo neka od podsvjesnih pitanja kojim djeca testiraju svoju okolinu. Ono što bi moglo pomoći je ne usmjeravati preveliku pažnju na njene crteže. Djeca, pogotovo darovita djeca vrlo dobro percipiraju neverbalnu komunikaciju i razumiju naša očekivanja i bez da ih direktno izgovorimo. Ako osjeti da previše ''nadgledavate'' njene crteže moguće je da će pomisliti kako njezini crteži nisu dobri te može izgubiti volju za likovnim izražavanjem. Savjetujem da zajedno s njom provodite vrijeme crtajući raznim bojama, šarene i isprepletene motive koje nemaju jasnih granica. Također možete koristiti boje za ruke i rukama crtati po papiru, radeći zajednički rad, bez jasnih očekivanja kako će na kraju crtež izgledati.
Želim Vam puno ugodnih zajedničkih trenutaka!
Jelena Borić, magistra psihologije