U jaslice su krenuli sa nepune 2 godine i lijepo prihvatili djecu i tete. Naš je jedini problem što njihov tata radi u inozemstvu i što nisu u mogućnosti tijekom radnih dan imati oba roditelja. Tata je kod kuće samo vikendima (subota i nedjelja). Vidim da im tata nedostaje jer me stalno ispituju gdje je, šta radi i koliko još dana moraju spavati dok njihov tata dođe! A kada napokon dođe, ta nam 2 dana prođu dok se okreneš...i opet iznova iščekivanje i nova pitanja kada će tata doći. Boli me srce kad vidim da su tužni, kada me ispituju kada će po njih doći tata u vrtić a ne uvijek mama, kad pitaju gdje tata jede jer smo uvijek u troje za stolom i kada mi pokazuju drugu djecu koja su u parku sa tatom. Voljela bih im nadoknaditi i vrijeme koje nisu sa tatom, igramo se mi i razne muške igre, nogomet i sl. ali ne pomaže. Preko tjedna se nekad čujemo sa tatom preko skypea ali nisu previše zainteresiran za duže razgovore, samo ga ispituju kada će doći. Moje pitanje glasi da li će ta odvojenost od oca imati utjecaja na njihov razvoj i samopouzdanje? Kako se ponašati da im ti dani razdvojenosti prođu bezbolnije?
Također primjećujem da je jedan blizanac samostalniji, a drugi uvijek u pratnji brata! I u vrtiću se drži blizu njega i neće nikada samoinicijativno krenuti u neku igru nego samo ono što je započeo njegov brat! Čitala sam članke o razdvajanju blizanaca u različite vrtičke grupe i kasnije razrede u školi kako bi se osamostalili, ali ne bi ih željela razdvajati kad su već razdvojeni i od tate. Što vi mislite o tome? Kako potaknuti i drugog blizanca da se osamostali? Zahvaljujem vam na odgovoru i pomoći!
Draga mama,
postavili ste dva pitanja, pa ću krenuti od prvog. Prema Vašem pismu, čini mi se da Vas ispitivanje Vaših dječaka dosta zabrinjava i da Vas rastužuje. Moje pitanje je – da li je tako oduvijek bilo za Vaše dječake da je tata tijekom radnog tjedna bio poslovno odsutan?
Stvar je u tome, da ako to tako mora biti za Vašu obitelj, tada se treba dečkima pomoći da to prihvate. No prije svega, trebate Vi to prihvatiti, pa je moje sljedeće pitanje – koliko je Vama samoj teško zbog odvojenosti od supruga? Jeste li Vi tužni zbog toga?
Ako jeste, moguće je da su dečki tužniji zbog cijele situacije jer osjećaju Vašu tugu. Ako je tako, razmislite, što bi Vama pomoglo da u potpunosti prihvatite tu sitauciju i da ne budete tužni zbog te situacije? Moguće je da, ako ste Vi tužni duboko u sebi, da kada Vi to prihvatite, da će i dečki biti manje tužniji. Onda se možete zabavljati razmišljajući što tata tamo radi, što jede, i zabavljati se i smijati se smišljavajući te razne priče. Kasnije ih možete provjeriti u razgovoru s njim preko Skypea da li je jeo to što su dečki i Vi zamislili (i to može biti Vaša zajednička igra, što znači da ideje što ćete smišljavati što tata radi, mogu biti vrlo kreativne i nimalo realistične, ali opet ideje koje će potaknuti da se smijete i zabavljate unatoč odvojenosti).
Drugo pitanje vezano za odvajanje blizanaca – postoje različita mišljenja, neki to zagovaraju, neki ne. Moje mišljenje je da, ako ih je priroda stvorila da od samog začeća budu zajedno, nema smisla ih nasilno razdvajati u različite skupine tijekom života. No, to ne znači da se ne mogu poticati na samostalnost. Možete tijekom dana, poticati onog koji je manje samostalan da kaže što misli, što želi prije drugog blizanca. Odnosno, da mu se ostavi dovoljno prostora da se izrazi. Ako kaže da ne zna i čeka odgovor drugog, možete pokušati onda kada ste na samo poticati ga da razmišlja svojom glavicom (ako imate tu priliku, primjerice kada je jedan s bakom i dedom, pa ste nasamo s drugim kojeg smatrate manje samostalnim).
Nadalje, iako su blizanci, budući da su dvojajčani, važno je razmisliti po kojim karakteristikama temperamenta se razlikuju. Moguće je da su potrebe manje samostalnog blizanca drugačija od drugog blizanca. Budući da je to vrlo opširna tema, te u ovom trenutku nemam dovoljno informacija o Vašim blizancima, savjetujem Vam da se obratite dječjem psihologu koji Vam može pomoći da bolje razumijete potrebe manje samostalnog blizanca. Ako ste iz Zagreba, možete se obratiti nama u Centar Proventus.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog i certificirani terapeut igrom www.centarproventus.hr