Moj problem je što oboje vrše veliku nuždu u gaćice. Jedan zna to učiniti i na wc-u i ako obavi nuždu u gaćice, odmah javi da ga odvedem u kupaonu i uredim. Drugi je na početku učenja na wc znao odmah trčati sam u wc i reći da kaka, uglavnom bi to djelomično obavio u gaćice. Nakon nekog vremena je počeo isključivo u gaćice kakati i ne govori mi da je to obavio.
Znači, svaki dan, nekoliko puta, pomalo to radi u gaćice. Sve mu objašnjavam, zna da to treba raditi u wc, no uporno odbija to napraviti na wc-u. Pokušala sam sa čitanjem, igricama, ostaviti ga samog, biti blizu njega. Jednom je prije tjedan dana uspio to napraviti u wc. Veselili smo se zajedno, mahali drekecu i puštali vodu zajedno. Najgore je to što znam da tiska i želim ga odvesti na wc, ali on odbija. Kad obavi to u gaćice, još gore je što šuti o tome i zna tako biti dok ne skužim da smdrucka. Inače su blizanci koji su kasnili blago za vršnjacima u razvoju, trenutno još samo kasne u govoru, odnosno kasni ovaj drugi sin, koji je problematičniji i s nuždom malo više od brata. Hvala na savjetu.
Odgovor:
Poštovana,
vidim da pokušavate različite metode i trudite se sinovima olakšati ovaj proces učenja obavljanja nužde u WC.
S obzirom na to da navodite, barem za jednog dječaka, da svaki dan pomalo vrši nuždu u gaćice, postoji li mogućnost da zadržava stolicu? U situacijama zadržavanje nužde obavljanje nužde može biti bolno pa to može biti razlog izbjegavanja. Različiti su razlozi poteškoća u savladavanju obavljanja nužde u WC-u. To može biti neko neugodno iskustvo s obavljanjem velike nužde poput bolne tvrde stolice zbog kojeg dijete izbjegava obavljanje nužde. Također, može biti osjetljivost na neugodne mirise ili gadljivost prema WC školjci. Nekoj djeci je pak nelagodno kada ih voda iz školjke pošprica po guzi. Razne stvari se djeci znaju motati po glavi koje je nama odraslima teško razumjeti, a njima teško izraziti. Jeste li pokušali koristiti tutu umjesto školjke za sada, kao „njihov“ WC? Razlozi prikrivanja obavljanja nužde mogu biti također različiti poput nelagode ili izbjegavanja negativne reakcije.
Najvažnije je izbjeći kažnjavanje i kritiziranje djeteta zbog nemogućnosti obavljanja nužde u WC-u jer to može povećati otpor i tjeskobu oko cijelog procesa. Kakanje je prirodan, uobičajen proces i treba ga takvim i prikazati, ne raditi veliku stvar od toga. Također, možete posjetiti pedijatra kako bi se isključili eventualni fizički uzroci. Možete pokušati kroz igru s lutkama približiti dječacima proces kakanja i normalizirati ga – npr. medo papa ručak, ručak je u trbuščiću, uzima što mu treba i što ne treba izbacuje vam kroz guzu.
Na kraju, dob u kojoj se vaši dječaci nalaze je još uvijek dob u kojoj se navike oko obavljanja nužde usvajaju i nije neuobičajeno da djeca u toj dobi imaju poteškoća te je ponekad jednostavno potrebno vrijeme kako bi se stvari ustabilile.
Sretno dalje i nadam se da će vam ove smjernice koristiti.