Problem dolazi kad joj se obrati odrasla osoba, pogotovo muška osoba. Poznat mi je strah od odvajanja i strah od novih osoba. Ali nekad se počne panično grčiti i tresti. Osjećaj nije nimalo ugodan. Ne prisiljavamom je na kontakte, ali strah me da svaki novi susret usporava ili unazađuje njenu socijalizaciju. Možda je to samo strah mlade mame... Imate li kakav savjet? T.J.

Draga T.J.,

Vaša djevojčica zvuči kao vrlo vesela curica. Svaki strah, svaka stresna situacija je prilika da dijete stekne novo iskustvo, da dobije još jednu podršku i da bude korak bliže da se nauči nositi sa svojim strahom. Sam strah od odrasle, muške osobe, ne znači da se automatski unazađuje njezina socijalizacija.

U ovom razdoblju (oko 18.mjeseca) pojačava se strah od odvajanja. Teško mi je, iz samo Vašeg opisa reći koliko njezin opisani strah može imati veze sa ovim razvojnim strahom. No, bez obzira na to, ono što Vi kao majka možete pomoći svom djetetu je da budete svjesni njezinog straha, da joj ga verbalizirate sa npr. „strah te je ovog stričeka/tete, ja sam tu uz tebe, ostat ćemo zajedno“ i pružite osjećaj sigurnosti i podrške. Pružanjem osjećaja sigurnosti zadovoljit ćete njezinu potrebu za istim aktiviranu osjećajem straha.

Kada ju prođe najjači strah možete joj nježno reći kako je situacija prošla npr. „jako si se uplašila tog stričeka, no on te je samo želio pozdraviti“ i sl. Tim rečenicama joj relativizirate situaciju, čime joj potencijalno smanjujete intenzitet straha.

Ukoliko znate da je imala neku neugodnu situaciju vezanu uz nepoznatu odraslu osobu, možete joj i tu situaciju povezati sa svim ovim novim poput „ovaj striček/teta te podsjeća na onu tetu koja je...; ali ova teta/striček nije ista kao i ona..“. Time joj opet pomažete da razdvoji jedno neugodno iskustvo od novih iskustava sa nepoznatim osobama.

Sretno, Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, Centar Proventus