Naša radoznalost pomaže nam u učenju i otkrivanju novih stvari. No nekada prelazi u drugu krajnost. Skoro svi su se barem jednom u životu susreli s poznanikom ili nepoznatim čovjekom koji im je, pokušavajući razbiti neugodnu tišinu, postavljao pitanja koja se ne tiču drugih, štoviše - zadiru u privatnost, posebice ako ti ih postavlja osoba s kojom se slabo ili nimalo poznaješ.
Iako ljudi često misle da su takva pitanja poželjna, to je daleko od istine. Radi se o nepristojnom i neprimjerenom načinu pokretanja razgovora. Zaista, želiš li 'ubiti' vrijeme, bolje je razgovarati o vremenu nego posezati za (pre)intimnim pitanjima. Uz to, znamo i da je rodbina često znatiželjna, no treba imati na umu da se iste stvari mogu pitati na pristojniji način. Ili možeš pričekati da ti se osoba sama otvori.
U nastavku otkrivamo pitanja koje ne bi trebalo ispitivati – barem ne na takav način. Neugodna su i problematična iz više razloga. U ovom slučaju zaista vrijedi: ispeci pa reci.
POGLEDAJ VIDEO: Kako lakše reći 'ne' i prihvatiti odbijanje?
'Što čekate vas dvoje sa svadbom?'
Čim je netko duže u vezi ili dosegne određene godine, društvo zanima kad će svadba.Takva i slična pitanja poptuno su nepotrrebna i nepristojna, stavljaju im pritisak da nešto moraju učiniti jer tako društvo 'diktira'. U brak bi se trebalo stupati kad i ako mladenci to žele, a ne zbog okoline. Osim toga, možda par ni ne želi svadbu jer im vjenčani list ne znači puno ili žele živjeti drugačije. Jasno da takav odmak od tradicije nije svima lako shvatiti, no naposljetku, najvažnije je da je par sretan.
'Kad će beba?'
Baš kao i kod prethodnog pitanja, isto vrijedi i za par koji je tek ušao u brak pa krenu pitanja - 'a kad će dijete'. Iako smo u 21. stoljeću, ženama se i dalje postavljao neprimjerena pitanja o tome kad će se odlučiti na proširivanje obitelji. Ta odluka tiče se isključivo para, a ne znatiželjne okoline. Samo zato što se netko vjenčao, ne znači da pod svaku cijenu trebaju 'raditi' na bebi – kako se to često tvrdi. Neke žene ne vide se u majčinskoj ulozi ili se pak par želi posvetiti drugim stvarima. Ovakva pitanja ne staju kad se i ako se rodi prvo dijete jer onda društvo zanima kad će drugo. I tako se te društvene norme 'vrte' u nedogled.
Poanta je priče da je potpuno neprimjereno pitati 'kad će beba'. Bude isključivo onda kad i ako par to poželi. Osim toga, možda par to i želi, no suočava se s određenim zdravstvenim problemima ili je već umoran od pokušavanja. U tim slučajevima im se stvara dodatni pritisak i bude snažne reakcije.
'Tako pametna i lijepa, a nema dečka. Pa kako to?'
Iskreno, teško nam je razumjeti ovakvo pitanje. Zastani na časak i razmisli što je pjesnik njome htio reći. Da svaka žena mora imati partnera jer se tako definira njena vrijednost? Ili da pamet mora ići u kombinaciji s pameću? Onaj koji postavi to pitanje vjerojatno želi sve najbolje, no zapravo zadire u ženinu privatnost. Možda je upravo prekinula, možda ne može pronaći kvalitetnog partnera, a možda je veze trenutno ili uopće ne zanimaju. Takvo je pitanje beskorisno te stvara dodatan pritisak da nešto moramo učiniti zbog društva. Na kraju, nečiji ljubavni život ne tiče se drugih.
Izgledaš umorno. Je li sve OK?
(Ne)primjerenost ovog pitanja ovisi o kontekstu. Postaviš li to pitanje bliskoj frendici koja će potom zatražiti savjet, tada je to u redu. Iako, i tada je bolje reći da misliš na nju i na neki drugi način izraziti brigu. No, postaviš li ovo pitanje poznaniku ili random osobi na stanici ili blagajni, činiš joj štetu. Postaje očito da se njena neispavanost vidi i da joj oči govore da je loše. Umjesto nasrtljivog 'Je li sve OK?', radije ju pitaj kako je, i to samo onda kad vidiš da je raspoložena za razgovor. Velike su šanse da nije, posebno ne s osobom koju dobro ne poznaje pa znatiželju treba ostaviti po strani. Nikad ne znaš što se osobi dogodilo tog dana.
'Kakav ti je to ožiljak?'
Najgore je to što ovakva pitanja uglavnom postavljaju potpuni stranci. Gospodin ili gospođa u gradskom prijevozu, na stanici ili trgovini. Misle da taj ožiljak, šepava noga ili nešto treće nosi zanimljivu priču koju svim silama žele saznati. No, postave li pitanje na takav način, ispada da je taj ožiljak, noga ili štogod ono u što svi bulje i što te u prvi mah odredi.
Jasno, nema ništa loše u tome da znatiželjnom postavljaču pitanja kažeš što je posrijedi i da prihvatiš svoje tijelo, no bolje je kad takvog pitanja nema. Još je gore kaže li netko: 'Tako mlada, a šepa/ima ožiljak/neku dijagnozu' jer to izaziva pretjerano sažaljenje koje nikome nije korisno. Uz to, i mlade ljude mogu zahvatiti različite životne okolnosti i to treba prihvatiti.
Čini mi li se ili si se udebljao/la/smršavio/la?
Postavljača ovog pitanja najčešće zanima što se dogodilo. Možda misli da je fantastično to što je netko smršavio ili pak misli da bi trebao pripaziti što jede jer se udebljao. Upravo je u tome problem. Nema ničeg lošeg u tome da bliskoj osobi daš kompliment ili savjet, no ako su ovakva pitanja prvo što postaviš, mijenjaj naviku. Želi li s tobom nešto podijeliti, to i bude, no stavljanje izgleda u prvi plan ispada neugodno. Možda je osoba zadovoljna svojom linijom, možda su je zahvatili problemi ili pak naporno radi na formi, no rezultati ne idu preko noći. Sve je moguće, a uz to sigurno i sama vidi da joj se tijelo promijenilo.
'Zašto se brineš? Sve će biti u redu'
Ovo pitanje nikome ne pomaže. Da, ljudi se nekad previše brinu, no u tom trenutku to im je prirodna reakcija. Budi podrška i pitaj možeš li kako pomoći, a nemoj omalovažavati tuđu nevolju. Tebi se to možda čini sitnicom, no osobi koja brine, to je velika stvar. Možda zna da će sve biti u redu, no u danom si trenutku ne može pomoći. Zato je bolje da ju prožmu emocije.
'Moja sućut, a kako je preminuo/la?
Kad se netko suoči s gubitkom voljene osobe, treba joj vremena da prihvati situaciju i da dođe k sebi. To je razdoblje intenzivnih emocija i reakcija, u prvi mah čak i negiranja smrti. Na tu vijest svatko reagira drugačije i ljudima je potreban mir. S druge strane, okolinu često zanimaju detalji smrti, no prepričavanje trenutka događaja po stoti put jako je neugodno i usporava proces prihvaćanja da te osobe više nema.
Zato je bolje pustiti osobu da svojom brzinom procesuira tragičan događaj i nastavi dalje, bez iznošenja detalja. Okolina bi pritom trebala biti podrška, ali i poštovati privatnost ožalošćene obitelji.
