Sandrina priča
Da ima rak jajnika Sandra Lončarić iz Osijeka saznala je prilično naglo i dramatično. Sve je počelo jednog jutra prije 6 godina kad ju je probudila nesnosna bol radi koje je završila na hitnoj:
"Sumnjali su na emboliju, ali drugi dan na operaciji je ustanovljeno da mi je pukla cista na jajniku i uzrokovala sepsu. Tek tijekom operacije pronađen je karcinom na jajniku koji je bio skriven cistom. Mjesecima prije toga me je mučila probava i napuhnutost, ali ni u snu nisam pomislila da ima veze s jajnicima. Ne mogu se baš pohvaliti da sam redovno išla na preglede, 10 godina prije toga mi je izvađena maternica zbog ogromnih mioma i jedno vrijeme sam redovno išla na kontrole, ali kako nas većinom užurbanost života ponese zadnjih par godina pred tu 2016. kontrole sam zanemarila", priznaje ova 56-godišnjakinja.
Sandra je imala neke slučajeve raka u obitelji, ali vjeruje da je svoje odigrao i stres. Naravno, dan kad je saznala za dijagnozu maligne bolesti zauvijek će joj ostati urezan u sjećanju:
"Bio je to veliki šok, muž je bio sa mnom kod onkologinje kad nam je saopćila da imam karcinom i da je neizlječivo. Plakali smo kao djeca oboje, tad sam mu rekla da nismo sposobni niti jedno voziti kući i da sjednemo popiti kavu. Konobarica nas je gledala u čudu, dvije odrasle osobe plaču, suza suzu stiže, dok nisam mu rekla: 'Daj mi 5 minuta da posložim kockice u glavi.' Zapalila sam, razmislila i na kraju rekla: 'Idemo se boriti, ja nemam rak, nego on ima mene, a ja sam vještica i otjerat ću ga", prisjeća se Sandra koja je sav svoj dotadašnji radni vijek provela u Hrvatskoj pošti kao operater na šalteru.
Nakon što je donijela odluku, Sandra je krenula s liječenjem, a kako kaže, imala je uz sebe najbolji mogući tim liječnika.
"Primila sam 46 kemoterapija, prošla i mučnine, i ispadanje kose, i takve bolove da se nekad nisam mogla dići iz kreveta, ali čim bi mi bilo bolje putovala sam s mužem, sestrom i šogorom. Jednom smo tri dana nakon moje kemo išli na godišnji u München i nikom nisam dala da vozi, samo da dokažem sebi da ja to mogu".
Nakon što je liječenje završilo te je postignuta remisija, ova je hrabra Osječanka primijetila kako joj se život u međuvremenu prilično promijenio:
"Maknula sam se od negativnih i depresivnih ljudi jer sam shvatila da isisavaju energiju iz mene. Inače sam pozitivna i vesela osoba i čak su doktori rekli da je moj smijeh bio najbolji lijek", tvrdi Sandra koja je tijekom liječenja otkrila jednu svoju novu strast: uzgajanje pasa pasmina yorkshire i biewer terriera te kaže kako sada zapravo prvi put u životu radi ono što istinski voli.