Svi smo čuli za uzrečicu tresnuti o tlo (dotaknuti dno, pasti na samo dno ili neku drugu verziju). Obično se povezuje s alkoholizmom ili nekom drugom vrstom ovisnosti. No postoje i druga područja života u kojima možemo pasti na samo dno, od posla, nekontroliranog trošenja novca do emotivnog stanja. Kako prepoznati da smo spremni ponovo se početi dizati? Postoje li neka područja u kojima naprosto moramo dotaknuti dno ili je moguće prepoznati da idemo u krivom smjeru i to ispraviti?
Ideja da postoji jedan spektakularno grozan trenutak u kojem ti se sve prosvijetli i kristalno razjasni, a promjena postane neizbježna, čini se kao iz nekog fantasy filma. Znam ljude koji su morali proći kroz više ciklusa groznih stvari u svom životu prije nego što su počeli djeliće svog života spajati u novu cjelinu koja danas ostaje takva cijela samo zbog toga što naporno rade da je zadrže takvom.
Svaki trenutak može postati “dno”. Isto tako nije da mi ne ne znamo prepoznati kada počnemo polako kliziti prema dolje, kada se nalazimo u situaciji u kojoj nam je neugodno i kada znamo prepoznati da moramo nešto poduzeti kako bismo promijenili život. Umjesto da čekamo da stvari postanu toliko loše, kada zapravo ne mogu biti gore, prije nego što priznamo da je nešto problem ili da više ne funkcionira ili da nam više nije od nikakve koristi, možemo pokušati namjestiti radio frekvencije našeg života. Možemo početi shvaćati slabe signale da nešto nije u redu prije nego što sve ode predaleko...
Dio razloga zbog čega čekamo i ništa ne poduzimamo je zbog toga što je puno lakše ostati “zarobljen” u inerciji i čekati da nas gravitacija shrva na dno, nego da prepoznamo naše probleme i učinimo nešto po tom pitanju. Učenje i ponavljanje životnih lekcija može biti bolno i zastrašujuće. Lakše je ne preuzimati odgovornost tik do zadnjeg trena, kada izgubimo svu potporu i više nemamo nijedan izgovor.
Postoji mnogo razloga zbog čega bismo se morali suočiti sa strahovima i početi rješavati sve što nas muči. Jedan razlog su “nagrade” za hvatanje u koštac s problemima, a to su snaga, otpornost, samouvjerenost i hrabrost. Još jedan je taj što nas život nikad neće prestati učiti svoje lekcije. Nismo rođeni cijeli i umiremo nepotpuni. Ja nikome ne želim teške trenutke niti bol, ali činjenica je da će se s njima svatko suočiti i to nekoliko puta u svom životu. Neki više, neki manje... Broj nije niti bitan. Bitno je ono što mi radimo između oštrih stijena na dnu dna života i kako se iz toga izvlačimo.
S problemima se treba uhvatiti u koštac na vrijeme