Kako se bavim odnosima, lijepo su me zamolili da napišem nešto na temu odnosa i blagdana. Samo što? Naš odnos prema blagdanima? Odnosi za vrijeme blagdana? Obiteljski odnosi? Odnos prema jelu? Prema (nepoželjnim) poklonima?...
Ima toliko odnosa... no, ovaj puta ćemo se baviti tamnijom stranom ovog razdoblja.
Ovo je doba kada se družimo više sa obitelji, bližom i daljnjom, javljamo prijateljima koje nismo čuli pa...skoro godinu dana, mirimo se sa nekima, a s nekim drugima prekidamo sve odnose. Uglavnom broj razno raznih druženja je umnogostručen u ova 2 tjedna. Da li znate da je ovo doba kada se ljudi osjećaju najusamljenijima i kada stopa smrtnosti rapidno raste? I kako to da se to dešava baš u vrijeme blagdana koji slave i potiču ljubav, povezanost i obitelj? Svi pričaju o tome. Piše se po novinama, televizija je puna filmova i emisija na tu temu, o reklama da ne govorimo. To silno kreiranje želje za „kvazi“ bliskosti i kupovanjem poklona „jer se mora i prostojno je“ dolazi do usijanja. Pa sada vi budite autentični i napravite točno ono što želite.
No, kako to sprovesti i ostati prihvaćen od zajednice (uže a i šire)? Izaberite sebe. Ako birate prvo zadovoljiti norme i sve što se očekuje od vas onda sigurno niste izabrali sebe. Pogledajte u sebe i vidite što je ono što je vama najbitnije, što vama ispunjava srce i dušu a onda tek kako se to reflektira na druge. Dakle, ako vas zove neka rodbina na ručak od kojeg vam se kosa diže na glavi čim pomislite na njega ali svi očekuju da ćete doći onda imate dvije ocije. Rasčistiti sa sobom što vas to živcira i doći jer to želite. Ili jednostavno reći da sebi iako to znači ne nekome drugome. No razmislite, ako nemate sebe, tko je onda uopće na tom ručku?
Koliko se vi sami često osjetite usamljenima? Znate da to nema veze sa time s koliko ste ljudi okruženi. Možete biti sa bliskim ljudima ili okruženi sa njih stotinu i osjećati usamljenost. I biti potpuno sami (fizički) i osjetiti povezanost sa ljudima i sa cijelim svemirom. Osjećati ispunjenost i spokoj. Meni se desilo da sam baš za jedan Božić, prije nekih 10tak godina, osjećala toliku usamljenost da me ni 25 personaliziranih smsova nije ni dotaknulo .Isto tako prošli Božić bila sama u svom krevetu i bila tako sretna i smirena iako sam dobila samo dvije sms forvarduše.
Ključno je dati sebi ono što nam fali a ne čekati da se „desi“ ili da nam to netko drugi da. Znate nitko nije došao na ovaj svijet kako bi zadovoljavao vaše potrebe i želje. Ako se sami potrudite oko njih sve što dobijete od okoline je extra bonus. Ako vam fali ljubavi – volite se, ako vam fali dodira – dodirujte se (ili kada se nađete sa dragim osobama zamolite ih da vas zagrle), ako vam fali društva – nađite ga. I čim ste ljubomorni na nekoga to je zvono za uzbunu. Samo pogledajte na što ste to točno ljubomorni kod drugih i shvatite što ste ukinuli sam sebi u svom životu. I počnite si to davati. I, gle, ljubomora će nestati dok kažeš keks.
Da, zna biti teško. Kad ste u svom jadu i čemeru onda ne vidite izlaz. No on je uvijek tamo. Kao što su uvijek tamo i sreća i zadovoljstvo. I sve drugo što postoji na ovom svijetu – sve crno i bijelo. I zamislite da svaka ta stvar, osjećaj, stanje ima svoju frekvenciju kao radio stanica. Na vama je da odaberete želite li slušati „usamljena sam i jadna“ stanicu, ili „ispunjena sam i sretna stanicu“.
I malo kontradiktornost za kraj... Nikad niste sami (jer smo svi povezani sa svime) i uvijek ste sami (vi ste jedinstveno samostalno biće). I prekrasno je i jedno i drugo.
Ne znam što ste si zaželjeli za poklon ove godine, no možda onaj najvažniji neće biti pod borom. A ja sad odoh plesat po stanu jer je to jedna od stvari koje me totalno ispunjavaju i čine sretnom. A možete mi se i pridružiti. Želim vam ugodan ostatak blagdana.
Jasmina Jazz Bjelica, relationship coach
www.jazzcoaching.com