Tena Vodopija jedna je od onih žena kojima se jednostavno morate diviti. Javnosti je poznata kroz brojne poslovne aktivnosti - vlasnica je bara Drama, dizajnerica je nakita, bavi se uređenjem interijera, a nedavno je krenula i u samostalnu glazbenu karijeru.
Pjevanje je njezina prva i najveća ljubav, i ova talentirana 35-godišnjakinja, prije nekoliko tjedana objavila je novu pjesmu "Porota".
Kako je to raditi više poslova istovremeno, gdje sve pronalazi motivaciju i inspiraciju za rad te kako izgleda njezin uobičajeni dan, otkrila mi je u razgovoru.
Za početak, ispričaj nam nešto o sebi. Čime se sve baviš?
Trenutno su to 3 polja: pjevanje, odnosno glazba, o kojoj vjerujem da već ponešto znate, definitivno je moja najveća sreća. No, uz glazbu, koju smatram zapravo razonodom, bavim se dizajnom i opremanjem interijera, te ugostiteljstvom. Možda je najbolji refleks svega što radim Drama bar- jer sam njega potpuno uredila po svome ukusu, u njemu ponekad i zapjevam a i koncept ponude hrane i pića i programa vikendom je nešto što reflektira moj lifestyle.
Kada se pojavila ljubav prema pjevanju?
Ne bih vam znala reći točan dan s obzirom da me već sa 3 i pol godine mama upisala na Klince s Ribnjaka. Kao dijete sam stalno skakutala po stanu, na školskom igralištu sam održavala nastupe za sve susjede, htjeli oni to ili ne. Nastupala sam i pjevala gdje god sam stigla. Sjećam se kad je tata donio walkman iz Japana, ajme, možete zamisliti sreće - Tajči u sluškama, mama i ja u Stojadinu. Sve sam pjesme i spotove znala napamet!
O čemu govori tvoja nova pjesma “Porota”?
Porota je pjesma o nedostatku razumijevanja i tolerancije između dvoje ljudi koji se vole. Vjerujem da će se puno žena moći poistovjetiti sa situacijom gdje ju se uzima zdravo za gotovo, gdje se njene riječi više ne čuju, gdje se osjeća nebitnom. Porota je uvijek ona druga osoba, u trenutku kada si ljudi u vezi počnu međusobno ići na živce, kada samo traže greške na koje bi upirali prstom. Grozno je kad u vezi ljubav prestane biti najvažnija emocija, kada ju pojede ego. Prošla sam i sama takve trenutke, upravo o tome govori.
Kako je to biti i poduzetnica i pjevačica u isto vrijeme? Je li teško ostvariti balans?
Lagala bih kad bih rekla da je lako i jednostavno. Puno sam puta, u svojoj ranijoj karijeri, doživljavala da me poslodavci ne uzimaju zaozbiljno zbog činjenice da vikendima nastupam u Saloonu, Saxu, Aquariusu, Žabcu, ili nekom drugom klubu. Što se tiče slobodnog vremena, na njega ni ne računam, niti ga tražim. Pjevanje je moje slobodno vrijeme a ako hoćete iskreno, lakše je biti fleksibilan s vremenom kada ga sami sebi raspoređujete nego kada znate da od ponedjeljka do petka imate fiksne termine u kojima morate negdje sjediti i raditi. Neizmjerno sam sretna što sam se riješila tog osjećaja. A osim toga, pjevanje na mene djeluje antistresno. Toliko često se dogodi da sam u problemima s poslom, u najgorem trenutku moram ići na probu. Onda dođem na tu probu i nakon pola sata shvatim da je problem iz moje glave jednostavno otišao i da se ja smijem kao da ništa drugo ne postoji.
Koga bi istaknula kao svoj glazbeni uzor?
Ne mogu istaknuti jednu samo osobu. Kao što sam spomenula, slušala sam Tajči (smijeh). Nakon nje je došla Whitney Houston, nju i Mariah sam žvakala danonoćno. Doma se puštao Sinatra, Louis Armstrong, Dinah Washington.. Mogu izdvojiti svojevremeno i Aliciu Keys, njene pjesme i danas izvodim. Etta James, Nina Simone, te neki noviji izvođači sličnog žanra, to je muzika koju slušam. Prije bih istaknula svoje mentore nego uzore. Nensi Atanasov, poznata i kao teta Nensi u Klincima s Ribnjaka, koja nas je naučila jednoj jako bitnoj stvari: drillu. Kroz Klince sam imala prilike surađivati s najvećim imenima domaće glazbene scene, a tu se dogodila i suradnja s Alanom Bjelinskim, koji mi je prvi ukazao na važnost pjevanja s emocijom. Naravno, tu je i nezamjenjivi Zdravko Šljivac, s kojim sam imala prve prilike snimati još 1991.godine u Jugotonu, album koji je bio izdan na Longplayki, na vinilu. Tako je to davno bilo!
Imaš i svoju liniju nakita, ispričaj nam malo o tome.
Da, Coquille je brend koji sam pokrenula još 2011. godine. Krenulo je s uvozom ohridskih bisera iz Makedonije i prodajom na kućicama na Adventu u Zagrebu. S vremenom sam počela sama dizajnirati svoje komade, i uvoziti bisere iz Indije, Japana i Kine. Nakit je to za dame koje vole i cijene bisere i plemenite metale te poludrago kamenje, za žene koje baš i ne pristaju na kompromis. Moram priznati da sam se u posljednjih 2 godine u potpunosti posvetila interijerima, usmjerila sam velik dio energije u to, zaredalo se nekoliko vrlo velikih projekata, pa su biseri malo pali u drugi plan. Imam u planu jednu prilično ekstravagantnu liniju još “izbaciti” početkom iduće godine, no o tom potom.
Zaljubljenica si i u uređenje interijera. Gdje si pronašla inspiraciju za uređenje svog poznatog bara Drama? Koji ti je inače omiljeni stil kod uređenja interijera?
Omiljen stil mi je moj stil. Volim spajati nespojivo, volim eksperimentirati. Da li mi vjerujete da za Dramu nisam napravila ni 3D vizualizaciju? Boje smo tonirali na licu mjesta, a zlatnih sam autolakova potrošila barem paletu, samo na Dramu. Toliko je stvari odlučeno u hodu, jednostavno sam slušala intuiciju, eto. Drama je moja refleksija, prva vodilja bila je moja zaljubljenost u pariške bistroe, male, intimne, čarobne. Bitno je bilo, dakako, i predivno drveno pročelje Drame, koje sam željela dodatno istaknuti. Općenito, kada uređujem interijere, vrlo puno pažnje dajem klijentu, kako bih ga upoznala, prepoznala njegov ukus i lifestyle. Kod korporativnih interijera bitan je image koji tvrtka gradi, ili ima izgrađen. Prostori se ne mogu uređivati generički, eto tako, jer to je moj potpis, moj stil, pa ću ga provući kroz sve svoje interijere. Nismo modni dizajneri, gdje naši klijenti mogu odjenuti i skinuti komad kako im je volja. U interijeru koji stvorim netko mora obitavati, mora se osjećati prirodno i ugodno. To je prioritet.
Kako izgleda tvoj uobičajeni radni dan?
Uh, nema uobičajenog radnog dana, u tome i je ljepota. Obično se probudim oko 8h, nazovem u bar, provjerim ima li kakvih novih drama, i rješavam stvari u toku. Ujutro nastojim i otrčati barem pola sata, da pročistim glavu. Onda rješavam banke, knjigovodstva, papirologiju. Popodne ostavljam za sastanke, studija, probe, nastupe, i naravno, zabavu.
Izuzetno si svestrana žena. Gdje pronalaziš motivaciju za svoj rad?
Zaista ne znam odgovoriti na to pitanje. Jednostavno, to me zabavlja. Ja ne nalazim zabavu u ležanju pred televizorom, ne mogu to. Niti sjediti beskonačne sate na kavi. Ne volim razgovore o cipelama, torbicama, frizerima... volim se uljepšavati, naravno, ali kod frizera, primjerice, redovito rješavam posao - radim vizuale za evente u Drami, odgovaram na mailove, plaćam račune... Odjeću većinom kupujem bez da i probam. Jednostavno nemam mira, taj neki unutarnji ‘drive’ me fura u isprobavanje i stvaranje novih stvari. Odnedavno aktivno ponovno i pišem pjesme. Pisala sam ih kao mlađa, no tada sam još previše bila pod utjecajem trendova, premalo svoja. Evo, iduća pjesma koju ću izdati biti će moja. Napisala sam ju ljetos na Braču.
Kada bi od svih svojih strasti morala odabrati samo jednu, što bi to bilo?
Pje-va-nje. Nema tolike emocije u ničemu drugome, nema tog poslovnog uspjeha koji može nadomjestiti sreću koju osjećam dok pjevam.
Imaš li nekakve posebne planove za budućnost?
U principu ne volim planirati budućnost, ali ono što sam sigurna sada jest da ću raditi isključivo stvari koje me vesele. Prvenstveno tu mislim na glazbu- sada kada sam krenula, ne namjeravam stati. U planu su još 2 pjesme i novi program u Kontesi, “Esprit de Paris”, u kojem izvodim 5 točaka na francuskom, engleskom i hrvatskom jeziku. Glede interijera, trenutno pripremamo papirologiju za rekonstrukciju jedne ville u Mimicama koju radim za klijenta, a upravo sam prekjučer dobila dokumentaciju kao upit za jedan hotel na Maldivima. To bi uistinu bilo lijepo odraditi! To je što se skorijih vremena tiče, a dalje ćemo vidjeti. Dijete, možda?
Foto: Instagram, Facebook